Cijevna izvire u Albaniji, na sjevernoj strani Prokletija. Ukupna dužina joj je oko 62 km, približno podijeljena između Albanije i Crne Gore. Njen tok povezuje tri izuzetno vrijedna prirodna prostora Crne Gore – područje Prokletija, Ćemovsko polje i širi prostor prema Skadarskom jezeru u koje se uliva kao pritoka rijeke Morače.
Rijeka Cijevna, jedna od najneobičnijih i najatraktivnijih rijeka Crne Gore, ovih dana na pojedinim dionicama potpuno je nestala. Umjesto vode koja je vjekovima oblikovala kamen, na njenim djelovima ostalo je suvo rječno korito, kamenje i tragovi nekadašnjeg toka. To se može vidjeti i na snimku objavljenom na Fejzbuk stranici Hasta la vista.
Za one koji poznaju Cijevnu, prizor nije potpuno iznenađenje. Ova rijeka ima osobinu koju je teško zamisliti kada se posmatra njen moćni kanjon – ona može da ponire u sopstveno podzemlje i da u sušnom periodu potpuno izgubi površinski tok.
Cijevna (alb. Cem) je, zapravo, svojevrsna prirodna granica između dvije države. Izvire u albanskom dijelu Prokletija, protiče kroz Albaniju, potom ulazi u Crnu Goru i nakon ukupno oko 59 kilometara završava kao pritoka Morače, južno od Podgorice. Zvanični crnogorski Registar voda navodi ukupnu dužinu od oko 62 kilometra, dok drugi stručni izvori koriste podatak od 58,8 kilometara. Razlika zavisi od načina određivanja početka riječnog toka.
Od ukupnog toka, kroz Crnu Goru protiče približno 32 kilometra. Na crnogorskoj teritoriji Cijevna prolazi kroz područje Tuzi, usijeca se u Zetsku ravnicu i na kraju se uliva u Moraču. Njeno crnogorsko slivno područje procjenjuje se na oko 130 kvadratnih kilometara, dok čitav sliv obuhvata približno 650 kvadratnih kilometara prema podacima o prekograničnom slivu.
Rijeka koja nestaje
Najneobičnija osobina Cijevne nalazi se ispod površine zemlje.
Za razliku od velikih rijeka koje svoj vodostaj uglavnom gube isparavanjem, pritokama ili korišćenjem vode, Cijevna ima izrazito razvijen kraški sistem. Njeno korito prolazi kroz veoma propusne krečnjačke stijene, pa voda na pojedinim dionicama prodire u podzemlje.
Zbog toga je Cijevna u hidrološkom smislu gotovo „rijeka sa prekidačem“ – u periodima visokih voda može biti bučna, brza i snažna, dok u sušnom dijelu godine pojedine dionice mogu ostati potpuno suve.
Naučna istraživanja prekograničnog sliva Cijevne potvrđuju da rijeka tokom svog toka gubi značajne količine vode infiltracijom u podzemne vode i da se u ljetnjim mjesecima u donjem dijelu toka obično može potpuno osušiti.
Na području Zetske ravnice taj fenomen je posebno izražen. Prema stručnom elaboratu o području Cijevne, nizvodno od profila Trgaj, oko četiri kilometra od Dinoše, rijeka intenzivno ponire, zbog čega Cijevna presušuje na prostoru ravnice.
Zato je Cijevna u pravom smislu ponornica – rijeka čiji dio vode ponire u podzemlje.
Korito koje izgleda kao kanjon u malom
I kada nema vode, Cijevna ostavlja upečatljiv trag.
Nizvodno od Dinoše rijeka je u terasne konglomerate Zetske ravnice usjekla izuzetno usko korito. Na pojedinim mjestima širina ovog prirodnog kanala iznosi svega oko dva metra, a vertikalni zidovi dostižu sedam do deset metara, lokalno i više.
To znači da posmatrač može stajati pored potpuno suve površine, a ispod sebe gledati korito koje je rijeka hiljadama godina usijecala u stijenu.
Ali to je tek završetak priče o Cijevni.
Kanjon dostojan mnogo većih rijeka
Mnogo impresivniji prizor čeka uzvodno.
Crnogorski dio kanjona Cijevne dug je približno 12 kilometara, a rijeka je kroz krečnjački teren napravila dramatične usjeke, litice i klisure. U cijelom njenom uzdužnom profilu visinska razlika je oko 1.350 metara. Na pojedinim mjestima stijenski odsjeci prelaze 100 metara, dok su u pograničnom području zabilježene visinske razlike kanjona od više stotina metara, lokalno i oko kilometar.
U stručnim opisima Cijevna se zbog takvog pejzaža često poredi sa velikim kanjonima mnogo poznatijih rijeka. U javnosti je dobila i nadimak „crnogorski Kolorado“.
Kanjon počinje da se otvara prema zapadu, a kod Dinoše rijeka izlazi iz klisure i ulazi u ravničarski prostor. Upravo taj nagli prelaz – od visokih stijena i dubokih klisura do ravnice – jedna je od karakteristika koje Cijevnu čine geomorfološki izuzetno zanimljivom.
Rijeka koja spaja Prokletije, Zetsku ravnicu i Moraču
Cijevna nije važna samo zbog pejzaža.
Njen tok povezuje tri izuzetno vrijedna prirodna prostora Crne Gore – područje Prokletija, Ćemovsko polje i širi prostor prema Skadarskom jezeru. Kanjon i njegovo neposredno područje karakterišu brojni endemični i reliktni oblici flore i faune. U kanjonu i njegovoj okolini evidentirano je čak 813 biljnih vrsta, među kojima više od 60 endemičnih vrsta jugoistočnih Dinarida i Balkanskog poluostrva.
Kanjon je značajno stanište ptica grabljivica, a posebno se navodi njegov značaj za bjeloglavog supa? Ne – upravo suprotno, istorijski je bio jedno od rijetkih crnogorskih staništa bijele kanje (Neophron percnopterus), odnosno egipatskog lešinara.
U samoj rijeci zabilježene su i značajne vrste riba, uključujući autohtone salmonidne vrste poput mekousne pastrmke i drugih pastrmskih oblika, dok je za sliv značajno i prisustvo evropske jegulje.
Od bujičnog toka do suve stijene
Cijevna je, međutim, rijeka velikih krajnosti.
Njeni prosječni proticaji ne govore uvijek koliko ona može biti moćna. Na profilu Trgaj višegodišnji prosječni proticaj navodi se oko 26 kubnih metara u sekundi, minimalni oko 1,5 kubnih metara, dok je zabilježeni maksimalni proticaj dostizao čak 600 kubnih metara u sekundi.
Zato Cijevna može u jednom dijelu godine izgledati kao moćna planinska rijeka, a u drugom kao kamenito korito bez površinske vode.
Ta ogromna promjena nije samo posljedica suše. U njenom slučaju ključnu ulogu ima geologija.
Cijevna teče kroz prostor izrazitog dinarskog krša. Voda prodire kroz pukotine, šupljine i propusne slojeve stijena i postaje dio podzemnog sistema. Drugim riječima, kada površinska Cijevna nestane, voda nije nužno nestala – dio njenog toka nastavlja svoj put ispod zemlje.
Fenomen koji bi trebalo čuvati
Danas, kada je dio korita suv, Cijevna pokazuje i svoju drugu, manje poznatu stranu.
Ona nije samo rijeka koju treba fotografisati kada je puna vode. Ona je geološki i hidrološki fenomen koji pokazuje koliko je snažna veza između površinskih i podzemnih voda u crnogorskom kršu.
Njena voda je oblikovala kanjon, probila stijene, napravila uske klisure i duboke usjeke, hranila podzemne vode Zetske ravnice i na kraju se povezala sa Moračom.
