Na negativne kritike Marina Jočić u intervjuu za Regionpress odgovara da djela uvijek govore više od optužbi. Tri stuba njenog života su putovanja, humanost i rad, a novinarstvo ostaje njena najveća profesionalna strast
Malo je ljudi koji iza sebe imaju toliko različitih profesionalnih uloga. Novinarstvo, marketing, politika, menadžment, humanitarni rad i preduzetništvo samo su dio puta naše sagovornice. Iako je danas u penziji, ne miruje. Vodi Solar gradnju, uređuje informativni program Prve TV Crna Gora i razvija sopstveni brend domaće rakije. Njena profesionalna biografija teško staje u nekoliko redova. Marina Jočić u intervjuu za Regionpress otkriva šta smatra receptom za uspjeh, kako je podnosila političke pritiske i zašto je novinarstvo ostalo njena najveća profesionalna strast.Priča o radu, porodici, politici, putovanjima, humanitarnom angažmanu i vrijednostima koje su obilježile njen život, ali i tome koliko je neumorna i spremna za nove poslovne izazove.
Vašu dugogodišnju bogatu karijeru obilježili su novinarstvo, marketing, politički angažman i poslanički mandat u Skupštini Crne Gore. Danas ste na čelu Solar gradnje, ali ste i dalje aktivni u novinarstvu, prvenstveno kroz uređivanje informativnog programa Prve TV Crna Gora. Koliko je spoj svih tih profesionalnih iskustava bio matrica za uspjeh?
-Ukratko, prvi i osnovni uslov za uspjeh jesu mnogo rada i posvećenost poslu. Međutim, čak ni to nije dovoljno. Veoma su važni obrazovanje i kontinuirani rad na sebi. Srećom, po prirodi sam radoznala i zanimaju me najrazličitije životne teme. Volim da slušam mišljenja i iskustva ljudi, počev od onih sa dna društvene ljestvice pa naviše. Ono što možete čuti od jednog montera ili nadzornika u Nacionalnim parkovima nikada nećete čuti u udobnim kabinetima. Dakle, recept za uspjeh su mnogo rada, posvećenosti i iskreno interesovanje za sredinu u kojoj vas je život doveo.
„Humanitarni rad životni pečat – obnovila Kolo srpskih sestara, rukovodila UMHCG„
Kojom oblašću kojom ste se bavili danas ste najponosniji i koju smatrate najplemenitijom?
-Definitivno humanitarnim radom. Uporedo sa svim radnim i porodičnim obavezama, uz blagoslov mitropolita Amfilohija, obnovila sam rad Kola srpskih sestara u Podgorici, na čijem čelu sam bila pet godina. Takođe, deset godina bila sam predsjednica Odbora direktora NVO Udruženje mladih sa hendikepom i to je jedan od angažmana na koji sam posebno ponosna.
Dok ste bili na čelu Nacionalnih parkova Crne Gore povukli ste više poteza koji su ovu instituciju podigli na znatno viši nivo u odnosu na stanje koje ste zatekli.
-Nacionalni parkovi su fascinantni, kako u prirodnom bogatstvu, tako i u načinu upravljanja. Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja gotovo devet odsto svoje teritorije ima pod zaštitom nacionalnih parkova. Oni predstavljaju izuzetno složen sistem u kojem se prepliću zaštita prirode, naučni rad, turizam, kulturno nasljeđe i razvoj lokalnih zajednica. Sve to treba koordinisati i osmisliti.
To je ogroman potencijal, ali sam najponosnija na to što sam za svega osam mjeseci vratila vjeru zaposlenima da se kolektiv može izdići iznad učmalosti koja je vladala kada sam postavljena za predsjednicu Odbora direktora.
Kao opoziciona poslanica često ste bili izloženi kritikama i napadima. Kako ste to doživljavali tada, a kako danas? Šta biste poručili svojim kritičarima?
-Režimski i antisrpski mediji u vrijeme vlasti DPS-a zaista su se trudili da me predstave kao agresivnu i primitivnu osobu. Mnogo korisnih savjeta dobila sam od predsjednika svoje stranke Andrije Mandića, a jedan od njih bio je da se ponašam kao da sam prekrivena teflonom – da optužbe skliznu sa mene i ne dotaknu me.
Nije uvijek lako, ali na kraju djela uvijek govore više od riječi. To najbolje potvrđuju i ljudi sa kojima sarađujem od 2020. godine.
„Uvijek sam imala podršku porodice„
Koliko je Vaša porodica trpjela zbog Vašeg javnog angažmana? Tu su Vaša majka, kćerke i unučad. Šta im kažete kada ih uznemiri neka informacija u javnosti?
-Sigurno im nije uvijek bilo lako. Međutim, vaspitavani u duhu vjere, znali su da se za velike stvari mora podnijeti i velika žrtva i uvijek sam imala njihovu podršku.
Njihovo povjerenje da uvijek radim ono u šta vjerujem, bez obzira na posljedice, kao i njihovo uvjerenje da nikada neću uzeti ono što mi ne pripada niti nekome nanijeti zlo iz niskih pobuda, uvijek mi je bilo najveći oslonac.
„Obišla sam Aziju, Afriku i Centralnu Ameriku, ali najveće lekcije naučila sam od običnih ljudi“
Poznati ste kao veliki ljubitelj putovanja, posebno destinacija koje nisu uobičajen izbor turista.
-Kada sam iškolovala djecu, odlučila sam da počnem da ostvarujem svoje snove. Jedan od njih bila su egzotična putovanja. Putovala sam i prije aktivnog uključivanja u politiku, a obišla sam brojne zemlje Azije, Afrike i Centralne Amerike.
To su dragocjena iskustva, kako kulturna, tako i poslovna. Smatram da je to najbolje uložen novac, jer vrijednost tih uspomena traje dok god vas služi pamćenje.
Da li su putovanja način da pobjegnete od svakodnevice ili prilika da joj se vratite bogatiji za nova iskustva?
-Gdje god čovjek ode, ne može pobjeći od sebe niti od svoje svakodnevice. Na putovanja odlazim kao dijete u poslastičarnicu – željna da vidim, saznam i čujem nešto novo.
Kako mnogo čitam, književnost mi je odavno otvorila put kroz prostor i vrijeme, a putovanja su prilika da mnoga od tih saznanja i lično doživim.
Danas ste u penziji. Šta je Vaša najveća profesionalna ljubav?
-Možda nije ljubav, već strast – svakako novinarstvo. Kada jednom uđete u taj svijet svim srcem, čitav život posmatrate stvarnost kroz novinarske naočare, bez obzira na to da li se tim poslom aktivno bavite ili ne.
„Pristala sam na zetov predlog da pravim domaću rakiju, uslov je bio da bude potpuno prirodna“
Iako ste u penziji, veoma ste aktivni. Nedavno ste pokrenuli i sopstveni brend domaće rakije. Šta Vas je podstaklo na taj poduhvat?
-Poznajući sebe, znala sam da, kada jednog dana završim poslovne angažmane, neću moći mirno da sjedim. Zato sam prihvatila ideju svog zeta da zajedno proizvodimo rakiju.
Imala sam samo jedan uslov – da bude potpuno prirodna, bez ijednog vještačkog dodatka. Tržište je, srećom, prepoznaje kao vrhunski proizvod.
Šta Vas najviše nervira u poslu, a šta Vas najprijatnije iznenadi?
-Najviše me nerviraju lijenost i neodgovornost, a uvijek me prijatno iznenade inicijativa i spremnost ljudi da preuzmu odgovornost.
Kako uglavnom radim sa mladim ljudima, trudim se da ih naučim odgovornosti, radu i solidarnosti.
Koja je Vaša poruka mladim novinarima i političarima?
-Obavezan je rad na sebi i stalno posmatranje svijeta oko sebe. Upravo tu će uvijek pronaći inspiraciju i za novinarske teme i za politički rad.
Uostalom, moj motiv da se bavim novinarstvom, a kasnije i politikom, bio je da pomognem onima koji nisu u prilici da pomognu sami sebi.
