Srbija se posljednjih godina ubrzano transformiše u imigraciono područje, a zvanični podaci Komesarijata za izbjeglice i migracije i Ministarstva unutrašnjih poslova potvrđuju da potrebe domaće privrede za radnom snagom nadiru izvan granica regiona. Sa 64.672 stranina državljana koji su po osnovu zaposlenja boravili u zemlji na kraju prethodne godine, tržište rada – prema analizama udruženja poslodavaca i sindikalnih organizacija – suočava se s novom realnošću koja mijenja demografsku i privrednu sliku.
Suočena sa sve izraženijim nedostatkom domaćeg kadra u ključnim privrednim granama, privreda u Srbiji u sve većoj mjeri oslonac pronalazi u radnoj imigraciji. Prema zvaničnim podacima iz Migracionog profila Republike Srbije, na kraju 2025. godine u zemlji je boravilo tačno 64.672 stranca po osnovu nekog oblika radnog angažmana, što predstavlja snažan rast u odnosu na prethodne godine.
Struktura radne snage koja pristiže iz inostranstva znatno je promijenjena u odnosu na deceniju ranije. Analize pokazuju da je među zaposlenim strancima najviše državljana Ruske Federacije (35,5 odsto), slijede državljani Kine (19,1%), Indije (10,7%), Turske (9,1%) i Nepala (4,2%). Dok radnici iz Rusije najčešće dolaze usljed poslovnih relokacija, IT sektora i slobodnih profesija, državljani azijskih zemalja u najvećoj mjeri popunjavaju upražnjena mjesta u građevinarstvu, industriji, uslužnim djelatnostima i saobraćaju.
Izazovi, cijena rada i pritisak na domaće zarade
Komentarišući ove trendove, iz Unije poslodavaca Srbije i privrednih asocijacija ističu da je uvoz radne snage postao neminovnost:
„Uvoz radne snage postao je nužnost jer domaći kadrovi u ključnim sektorima, poput građevinarstva i saobraćaja, u velikom broju odlaze ka zapadnoj Evropi, dok privreda bez stranih radnika više ne može da održi postojeći obim poslovanja i realizaciju projekata.“
S druge strane, iz Saveza samostalnih sindikata Srbije i organizacija koje prate radnička prava upozoravaju na drugu stranu medalje i pritisak na cijene rada:
„Priliv radnika iz inostranstva koji su spremni da rade za niže zarade često stvara pritisak na cijenu rada u radno intenzivnim granama i usporava rast plata domaćih radnika, zbog čega je neophodna stroga kontrola primjene zakona i zaštita radnih standarda za sve zaposlene pod jednakim uslovima.“
Iz nadležnih resora Vlade Srbije i Nacionalne službe za zapošljavanje poručuju da je uvođenjem jedinstvenih dozvola sistem uređen s ciljem da se spriječi damping plata i obezbijedi puna pravna i socijalna zaštita u skladu sa zakonima Republike Srbije.
Dok se gradovi širom Srbije sve više navikavaju na multikulturalnu radnu sredinu, pred donosiocima odluka, sindikatima i poslodavcima ostaje ključni zadatak: pronaći balans između održavanja ekonomske aktivnosti i sprečavanja urušavanja cijene rada domaćeg čovjeka.
