Na temu vršnjačkog nasilja slušamo razne psihologe, psihijatre, pedagoge, socijologe, roditelje…Za sve učestalije vršnjačko nasilje koje za posledicu ima smrtni ishod djece, država mora da pooštri zakonski okvir i odredi drakonske kazne za počinioce. Ovako, imamo samoubistva nastala zbog stigmatizacije vršnjaka bez adekvatne reakcije države koja ima načina da istraži naloge na mrežama.
Vršnjačko nasilje sve više dobija novu, opasniju dimenziju u digitalnom prostoru, gdje uvrede, ponižavajući snimci i fotografije, objavljeni radi ismijavanja i stigmatizacije, postaju dostupni širokoj publici. Ono što je nekada moglo ostati ograničeno na školsko dvorište danas prati dijete do kuće, ulazi u njegovu privatnost i pretvara svakodnevicu u prostor straha, stida i osjećaja odbačenosti. Djeca šeruju snimke i prepiske u kojima se targetiraju njihovi vršnjaci, što kroz online prostor, što kroz često snimanje međusobnih tuča ili fizičkog nasilja grupe nad pojedincem.
Tragični ishodi povezani sa samoubistvom djece dodatno upozoravaju na važnost pravovremene zaštite
U najosjetljivijem periodu odrastanja, kada se tek grade samopouzdanje i osjećaj lične vrijednosti, javno ponižavanje može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje mladih. Tragični ishodi povezani sa samoubistvom djece dodatno upozoravaju na važnost pravovremene zaštite, iako se takve tragedije ne mogu svesti na jedan uzrok.
Zato se odgovornost više ne može prebacivati isključivo na roditelje, škole ili djecu koja su izložena nasilju. Najveći teret odgovornosti na državi je da uspostavi sistem u kojem će nasilje biti pravovremeno prepoznato, žrtve zaštićene, a počinioci suočeni sa jasnim i djelotvornim posljedicama.
Ako postojeći zakonski okvir ne omogućava efikasnu zaštitu djece i adekvatno sankcionisanje najtežih oblika vršnjačkog i digitalnog nasilja, onda ga treba preispitati i unaprijediti. Posebno se mora razmotriti odgovornost onih koji namjerno objavljuju i šire sadržaje kojima se djeca ponižavaju, uznemiravaju i izlažu javnom linču. Potrebno je utvrditi i odgovarajuće obaveze digitalnih platformi u prijavljivanju i uklanjanju takvih sadržaja.
Naravno, pooštravanje kazni samo po sebi neće riješiti problem. Ali bez jasnog kaznenog okvira, dosljedne primjene zakona i odgovornosti za nasilničko ponašanje, poruka koja se šalje može biti upravo suprotna od one koja je potrebna: da je ponižavanje drugoga prihvatljivo sve dok ne izazove dovoljno veliku reakciju javnosti.
Nasilje ima posledice
Država mora pokazati da nasilje ima posledice, ali i da zaštita žrtve počinje odmah, a ne tek kada slučaj postane predmet medijske pažnje. To podrazumijeva efikasne procedure prijavljivanja, dostupnu psihološku pomoć, osnaživanje školskih stručnih službi i koordinisano djelovanje obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih i pravosudnih institucija.
Posebno je važno da se prestane sa praksom u kojoj se od djeteta koje trpi nasilje očekuje da bude jače od svojih vršnjaka, da ignoriše uvrede i samo pronađe izlaz iz situacije koju nije izazvalo. Dijete ne može samo da zaustavi širenje ponižavajućeg snimka, obezbijedi primjenu zakona ili natjera institucije da reaguju.
Zato država mora odgovoriti na pitanje šta konkretno preduzima da spriječi vršnjačko nasilje, koliko su postojeće mjere djelotvorne i da li je spremna da unaprijedi zakone i kaznenu politiku kako bi se smanjio broj slučajeva i spriječilo njihovo ponavljanje.
Nasilje ima publiku, država kontrolu naloga na društvenim mrežama
Ne može se govoriti o zaštiti djece ako nasilnici imaju publiku, digitalne platforme prostor za širenje poniženja, a žrtve osjećaj da su prepuštene same sebi.
Odgovornost države nije u tome da obeća kako se tragedije nikada neće dogoditi. Njena odgovornost je da učini sve što je u njenoj moći da nasilje spriječi, da na njega reaguje na vrijeme i da obezbijedi sistem u kojem nijedno dijete neće ostati bez pomoći.
Koliko još djece mora da trpi ponižavanje, prijetnje i javno targetiranje da bi država u Crnoj Gori shvatila da vršnjačko nasilje nije prolazni problem odrastanja, već ozbiljan društveni problem koji zahtijeva odlučnu i sistemsku reakciju?
