Veličanstveni oproštaj s Matom Mišom Kovačem na splitskom Poljudu okupio je više od 30.000 ljudi uz pjesmu, suze i baklje.
Malo je ljudi u novijoj istoriji Dalmacije i šire koji su ispraćeni kao Mate Mišo Kovač.
Mjesto na kojem su se ispisivale legende Hajduka i održavali najveći svjetski spektakli, splitski stadion Poljud, u utorak poslijepodne pretvorilo se u hram tuge, ali i ponosa, gdje se više od 30.000 ljudi oprostilo od istinske muzičke ikone.
Poljud ispunjen do posljednjeg mjesta
Iako je cijeli život pjevao o ljubavi, patnji, moru i Dalmaciji, onaj posljednji pozdrav s voljenim Splitom nadmašio je sve koncerte i scene. Torcida, porodica, prijatelji, kolege s estrade i okupljeni narod, koji je generacijama uz njegove pjesme slavio i tugovao, ispunili su tribine Poljuda..
Kada je kovčeg s posmrtnim ostacima legendarnog pjevača ušao na stadion, prolomio se gromoglasan pljesak pomiješan sa stihovima njegovih najvećih hitova. Nije bilo čovjeka čije oči nisu zaiskrile od suza dok su se s razglasa orili taktovi pjesama koje su obilježile živote miliona ljudi s ovih prostora.
Oproštaj uz „Malo mi je život san“ i crvene baklje
Karakteristična crvena boja baklji obasjala je splitsko nebo, a pjesma „Malo mi je život san” prolomila se Poljudom uglas, iz hiljada grla okupljenih poštovalaca. Dostojanstveno, emotivno i veličanstveno finale kakvo je samo Mišo mogao imati – čovjek čiji je glas bio melem za dušu, čija je ruka dignuta ka nebu bila simbol zajedništva, a čiji su beskompromisan antifašizam i otvoreni otpor prema svakom obliku nacizma i fašizma obilježili jednu epohu.
„Dovoljno je bilo da podigne ruke, a hiljade bi duša zapjevale uglas. Ta slika i taj osjećaj ostat će zauvijek u pamćenju.”
rekao je Mato Franković (gradonačelnik Dubrovnika) u svom emotivnom oproštaju od Miše Kovača.
Put prema Šibeniku, Zadru i Zagrebu
Nakon emotivnog ispraćaja na krcatom Poljudu, povorka s kovčegom nastavila je svoje putovanje prema rodnom Šibeniku, Zadru i konačno Zagrebu, gdje će legendarni pjevač biti sahranjen u krugu porodice.
Ipak, prizori iz Splita ostaće upisani kao rijetko viđen iskaz ljubavi i poštovanja. Splitsko srce kucalo je za Matu još jednom, snažno i glasno, potvrđujući ono što je on sam otpjevao bezbroj puta – da legende poput njega nikada ne odlaze.
