Prepiska iz 2004. i 2005. godine, koju je objavio koordinator Alternative Crna Gora Vesko Pejak, ponovo je aktuelizovala jedan od najvećih korupcionaških slučajeva u Crnoj Gori. U javnosti su se pojavili i dokumenti o postupanju nekadašnjeg tužilaštva, dok se pred Višim sudom u Podgorici nastavljaju saslušanja osoba povezanih sa privatizacijom Crnogorskog Telekoma.
U javnosti su objavljeni novi dokumenti i elektronska prepiska koji se odnose na aferu „Telekom“, odnosno sumnje u korupciju tokom privatizacije nekadašnjeg Crnogorskog Telekoma 2005. godine.
Koordinator Alternative Crna Gora Vesko Pejak objavio je na društvenim mrežama sadržaj četiri mejla za koje tvrdi da potiču iz perioda privatizacije i koji, prema njegovom tumačenju, ukazuju na moguće dogovore o isplatama novca političkim strukturama, korišćenju fiktivnih konsultantskih ugovora i posredovanju u odnosima sa tadašnjom crnogorskom Vladom.
Objavljivanje prepiske uslijedilo je nakon što je predsjednik skupštinske Komisije za istrage privatizacija Uglješa Urošević saopštio da raspolaže mejlovima koji bi mogli biti značajni za rasvjetljavanje afere i zatražio da njihov sadržaj bude ispitan. Urošević je, međutim, naglasio da ne može potvrditi njihovu autentičnost.
Šta piše u objavljenim mejlovima?
Pejak je izdvojio četiri elektronske poruke iz 2004. i 2005. godine, u kojima se, prema objavljenom sadržaju, pominju imena pojedinaca, kompanije i navodne finansijske transakcije.
U mejlu od 26. marta 2004. godine, koji se pripisuje Eleku Štraubu, pominje se da bi određeni poslovi trebalo da budu realizovani preko Ane Kolarević, advokatice i sestre nekadašnjeg premijera Mila Đukanovića. U poruci se, prema Pejakovom tumačenju, navode i fiktivne fakture, plaćanja Vladi i uspostavljanje monopola.
U drugoj poruci, datiranoj 4. januara 2005. godine, a koja se pripisuje Tomašu Murvaiju, govori se o navodnim isplatama političarima preko četiri ugovora i kompanija Fiesta, Activa, Sigma i Rawleigh.
U istoj prepisci pominje se i Oleg Obradović kao veza sa crnogorskom Vladom, kao i osoba označena kao „Šef“, kojoj je, prema sadržaju poruke, trebalo da bude isplaćeno 1,5 miliona eura.
Posebnu pažnju privlači mejl od 29. septembra 2005. godine, koji se pripisuje Olegu Obradoviću. U njemu se navodi da je 2,5 miliona eura iz Moneta i Crnogorskog Telekoma prebačeno kompaniji Rawleigh Trading, uz dodatnih 1,3 miliona eura iz Makedonskog Telekoma.
U poruci se, prema objavljenom sadržaju, pominje i da je preostali novac bio namijenjen političarima u Crnoj Gori i Makedoniji, kao i instrukcija da se mejl nakon čitanja bezbjedno izbriše.
Četvrta poruka, od 16. septembra 2005. godine, takođe pripisana Eleku Štraubu, odnosi se na nastavak saradnje sa kompanijama Cosmotelco i CHAPTEX u vezi sa lobiranjem i navodnim podmićivanjem Vlade.
Pejak je pozvao tužilaštvo da provjeri autentičnost prepiske, utvrdi porijeklo novca i ispita eventualnu odgovornost osoba koje se u dokumentima pominju.
Važno je naglasiti da autentičnost mejlova koje je Pejak objavio nije zvanično potvrđena i da njihova objava sama po sebi ne predstavlja dokaz da su navedene osobe počinile krivična djela.
Laković tvrdi da postoje originalni mejlovi
Profesor Vojo Laković izjavio je 6. novembra da su pronađeni originalni mejlovi koji se odnose na aferu Telekom i da su dostavljeni nadležnima.
Laković je najavio da će dokumenti biti predstavljeni pred sudom, uz instrukcije kojim organima treba da se obrate kako bi njihova autentičnost bila zvanično provjerena.
Njegova izjava dodatno je skrenula pažnju javnosti na pitanje dokumentacije koja bi mogla biti od značaja za rasvjetljavanje okolnosti privatizacije.
Treba razlikovati dokumentaciju za koju Laković tvrdi da je originalna i dostavljena nadležnima od četiri mejla koje je Pejak objavio na društvenim mrežama. Njihova međusobna povezanost i autentičnost zahtijevaju zvaničnu provjeru.
Leković objavio tri dokumenta o postupanju tužilaštva
Poslanik Demokrata Momčilo Leković objavio je tri dokumenta za koja tvrdi da ukazuju na način na koji je slučaj Telekom tretiran u crnogorskom tužilaštvu 2006. i 2007. godine.
Prvi dokument datira od 27. septembra 2006. godine. Riječ je o zahtjevu tadašnje vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice upućenom tadašnjem dekanu Ekonomskog fakulteta Vujici Lazoviću, kojim je traženo formiranje stručnog tima za ispitivanje konsultantskih ugovora povezanih sa privatizacijom Telekoma.
Prema Lekovićevim navodima, od komisije je traženo da utvrdi da li su ugovoreni poslovi izvršeni i da li je tokom njihove realizacije bilo zloupotreba.
Drugi dokument predstavlja nalaz stručne komisije koju je formirao Lazović. Komisija nije utvrdila zloupotrebe u proceduri zaključivanja ugovora i isplate novca, ali se, prema Lekovićevom tumačenju, nije bavila pitanjem ekonomske opravdanosti zaključenih ugovora.
Treći dokument je akt od 1. februara 2007. godine, kojim je Medenica, pozivajući se na nalaz komisije, zaključila da nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
Leković smatra da je potrebno preispitati postupanje tadašnje vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice i Vujice Lazovića, kao i utvrditi da li su konsultantske usluge zaista pružene ili su ugovori poslužili kao paravan za koruptivne isplate.
On je posebno ukazao na kasniju dokumentaciju američke Komisije za hartije od vrijednosti, prema kojoj ugovori sa kompanijama Sigma i Rawleigh nijesu imali legitimnu poslovnu svrhu i služili su za prikrivanje stvarne namjene isplata.
Riječ je o Lekovićevim ocjenama i zahtjevima za preispitivanje ranijeg postupanja, a ne o pravosnažno utvrđenoj odgovornosti osoba koje pominje.
Saslušanja u Višem sudu ponovo otvorila slučaj
Objavljivanje novih dokumenata dolazi u trenutku kada je slučaj Telekom ponovo aktuelizovan kroz postupak pred Višim sudom u Podgorici.
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović saslušan je 3. novembra, ali je odbio da odgovara na pitanja o privatizaciji Telekoma. Nakon saslušanja ocijenio je da je riječ o pokušaju oživljavanja teme koja je, prema njegovom stavu, već dobila odgovor Specijalnog državnog tužilaštva. Tvrdio je da je privatizacija sprovedena u skladu sa zakonom i međunarodnim standardima.
Dan kasnije saslušan je nekadašnji predsjednik Odbora direktora Crnogorskog Telekoma Oleg Obradović, koji je tu funkciju obavljao od 2001. do 2006. godine.
Njegovo ime pominje se u dokumentaciji američkog pravosuđa u vezi sa konsultantskim ugovorima i sumnjama u koruptivne isplate tokom privatizacije.
Obradovićev advokat Nikola Martinović osporio je autentičnost jednog od spornih mejlova, tvrdeći da je riječ o falsifikatu. Prema njegovim riječima, ni sudija za istragu ni Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa nijesu imali taj dokument, iako se na njega poziva kao na jedan od ključnih dokaza protiv njegovog klijenta.
Sudija je naložio da sporni mejl bude dostavljen u roku od tri dana, a nastavak saslušanja Obradovića zakazan je za 11. novembar.
Martinović je takođe naveo da su Obradović i Miodrag Ivanović ranije pravosnažno oslobođeni optužbi u vezi sa potpisivanjem i izvršenjem istih konsultantskih ugovora. Odbrana zbog toga osporava i pravni osnov da se država u novom postupku pojavljuje kao oštećena strana.
Nakon Đukanovića i Obradovića, saslušana je i advokatica Ana Đukanović, sestra nekadašnjeg premijera, koja nije odgovarala na pitanja. Njena advokatica Svetlana Vujanović saopštila je da joj je savjetovala da se brani ćutanjem, uz obrazloženje da smatra da država ne može istovremeno imati svojstvo oštećene strane i tužioca u ovom postupku.
Pred sudijom za istragu saslušan je i biznismen Veselin Barović, koji je negirao da je učestvovao u bilo kakvim dogovorima o davanju mita tokom privatizacije.
Barović je izjavio da nikada nije imao akcije Telekoma i da, kako je slikovito rekao, „kafu nije popio na račun prodaje akcija Telekoma“.
Dokumentacija koju je MANS objavio 2019. godine ukazuje na njegovu ulogu u pregovorima o cijeni akcija manjinskih akcionara. Prema zapisniku sa sastanka održanog 12. januara 2005. godine u Podgorici, razmatrana je cijena od 2,5 eura po akciji, pri čemu je Mađar Telekom trebalo da plati 2,2 eura, a preostalih 0,3 eura da obezbijedi Vlada Crne Gore.
Odluku o doplati potpisao je tadašnji premijer Milo Đukanović 31. marta 2005. godine. Barovićev advokat Nikola Martinović ranije je tvrdio da nema indicija da je njegov klijent primao ili davao mito.
Privatizacija vrijedna 114 miliona eura
Crnogorski Telekom prodat je 2005. godine Mađar Telekomu za 114 miliona eura. U okviru transakcije tri miliona eura bila su izdvojena za otkup akcija manjinskih akcionara.
Sumnje u korupciju tokom privatizacije dobile su međunarodnu dimenziju nakon što su američki pravosudni organi i Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) istraživali poslovanje Mađar Telekoma.
Prema dokumentaciji SEC-a, Mađar Telekom i njegove podružnice u Crnoj Gori isplatili su ukupno 7,35 miliona eura konsultantima preko četiri fiktivna ugovora, bez dobijanja legitimne protivvrijednosti za taj novac. Američki istražni organi naveli su da je novac bio namijenjen za koruptivne isplate crnogorskim zvaničnicima kako bi se omogućilo povoljnije preuzimanje Telekoma.
Američko Ministarstvo pravde objavilo je 29. decembra 2011. godine da je Mađar Telekom pristao na sporazum o odloženom krivičnom gonjenju i kaznu od 59,6 miliona dolara zbog kršenja američkog zakona o zabrani podmićivanja stranih zvaničnika.
Njegova matična kompanija Deutsche Telekom pristala je na kaznu od 4,36 miliona dolara zbog nepravilnosti u poslovnim evidencijama.
U odvojenom postupku pred SEC-om, kompanije su pristale na trajnu zabranu kršenja propisa protiv korupcije, a Mađar Telekom se obavezao da plati dodatnih 31,2 miliona dolara na ime protivpravno stečene dobiti i kamata.
Ukupne finansijske kazne i iznosi povezani sa poravnanjem u američkim postupcima premašili su 95 miliona dolara.
Američka dokumentacija predstavljala je važan dio materijala koji je kasnije razmatralo i crnogorsko tužilaštvo.
Slučaj nije završen uprkos ranijoj odluci o zastari
MANS je 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv više osoba zbog sumnji na zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije tokom privatizacije Telekoma.
Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je u avgustu 2025. godine krivičnu prijavu, uz obrazloženje da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.
Vlada Crne Gore je potom zadužila Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da preduzme dalje pravne korake u svojstvu supsidijarnog tužioca, u ime države.
Krivično vanpretresno vijeće Višeg suda u Podgorici u aprilu 2026. godine zauzelo je stav da nije nastupila relativna zastarjelost za krivična djela koja se stavljaju na teret osobama obuhvaćenim prijavom. Vrhovno državno tužilaštvo podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, osporavajući takvu odluku.
Vrhovni sud je, međutim, odbacio zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva kao nedozvoljen, čime je ostavljena na snazi odluka Višeg suda koja omogućava nastavak dokaznih radnji.
To ne znači da je bilo ko proglašen krivim, već da se postupak nastavlja kroz prikupljanje i provjeru dokaza.
Posljednja saslušanja, objavljivanje novih dokumenata i elektronske prepiske ponovo su stavili aferu Telekom u središte pažnje crnogorske javnosti.
Pred nadležnim institucijama sada je zadatak da provjere autentičnost novopojavljenih mejlova, utvrde porijeklo spornih dokumenata i novčanih transakcija i ispitaju da li oni predstavljaju nove dokaze u ovom slučaju.
Objavljeni dokumenti i iznesene sumnje ne predstavljaju dokaz krivice bilo koje osobe, a konačnu ocjenu o pravnoj odgovornosti mogu dati isključivo nadležni sudovi.
