Šta će biti sa Kostom Kecmanovićem kada postane punoljetan?

Roditelji pitaju šta kad Kosta napuni 18 godina Klinika za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu

Izmještanje pacijenata iz Klinike za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu ponovo je otvorilo pitanje nadzora nad dječakom koji je 3. maja 2023. godine počinio masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Porodice stradalih zahtijevaju jasne odgovore o njegovom smještaju, bezbjednosti i pravnom statusu nakon navršene 18. godine.

Vijest o izmještanju pacijenata iz Klinike za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu izazvala je dodatnu zabrinutost porodica djece stradale u masakru u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Posebno ih brine šta će se dogoditi sa Kecmanovićem, koji se nalazi u toj ustanovi, kao i da li bi njegovo premještanje moglo uticati na kontinuitet institucionalnog nadzora.

Porodice traže da nadležni organi pruže jasne garancije o tome gdje se Kosta Kecmanović nalazi, pod kojim uslovima boravi i koje mjere bezbjednosti se primjenjuju. Njihovu zabrinutost dodatno pojačava činjenica da će naredne godine, u junu, napuniti 18 godina.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović, koja zastupa porodice oštećenih, izjavila je za Radio-televiziju Srbije da su se povodom novonastale situacije obratili svim nadležnim institucijama, uključujući sud, tužilaštvo, Ministarstvo zdravlja i samu kliniku.

Porodice zahtijevaju informacije o njegovom smještaju

Odluka o izmještanju pacijenata donijeta je nakon procjene direktorice klinike o bezbjednosti objekta. Međutim, Ministarstvo zdravlja je naknadno saopštilo da dio zgrade u kojem se nalazi Kecmanović nije nebezbjedan, da ne postoji opasnost od urušavanja i da nije bilo razloga za evakuaciju.

Takve okolnosti dodatno su podstakle pitanja porodica stradalih, koje žele da znaju da li će eventualno preseljenje pacijenata biti sprovedeno uz očuvanje svih postojećih mjera nadzora.

„Roditelji djece koja su ubijena, povrijeđena ili su bila na spisku koji je objavljen moraju da znaju gdje se dječak koji je počinio zločin nalazi u svakom trenutku“, poručila je Dobričanin Nikodinović.

Prema njenim riječima, porodice strahuju od mogućnosti da se preživjela djeca, koja su takođe bila pogođena tragedijom, jednog dana slučajno susretnu sa Kecmanovićem u javnosti.

Zbog toga insistiraju na tome da njihova bezbjednost i osjećaj sigurnosti budu jedan od prioriteta prilikom donošenja odluka o njegovom daljem smještaju.

Šta se mijenja kada napuni 18 godina?

Jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na pravni i zdravstveni status Koste Kecmanovića nakon što postane punoljetan.

Advokatica je upozorila da će tada biti potrebno razmotriti dalji osnov njegovog smještaja u ustanovi, uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i mišljenja ljekara.

Kako je objasnila, odluka o eventualnom zadržavanju u ustanovi zavisiće od stručnih procjena i zakonskih uslova, a roditelje posebno zabrinjava mogućnost da bi, u slučaju drugačijeg mišljenja ljekara, moglo doći do njegovog puštanja.

„Sljedeće godine u junu puni 18 godina i hipotetički će se on pitati da li želi da bude u toj ustanovi. Nije čudno što su roditelji uznemireni i pitaju se šta će biti poslije njegovog punoljetstva, ako se on i ljekari saglase da bude pušten“, navela je Dobričanin Nikodinović.

Ona je istakla da se o daljem postupanju ne može odlučivati samo na osnovu pretpostavki, već da je neophodno imati jasne medicinske procjene i postupati u skladu sa zakonom.

Ponovo otvoreno pitanje karaktera zločina

Dobričanin Nikodinović smatra da bi slučaj trebalo razmotriti i iz ugla mogućeg terorističkog karaktera, ukazujući na razmjere straha koji je izazvan napadom, činjenicu da je zločin počinjen u školi i broj žrtava.

Podsjetila je da u Srbiji nije vođen krivični postupak protiv maloljetnog počinioca za ubistva, jer u vrijeme izvršenja zločina nije imao navršenih 14 godina, što je granica krivične odgovornosti. Sudski postupci vođeni su protiv njegovih roditelja.

Masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ dogodilo se 3. maja 2023. godine, kada je deset osoba izgubilo život, među kojima devet učenika i radnik obezbjeđenja, dok je više osoba ranjeno.

Porodice stradalih poručuju da neće odustati od zahtjeva da nadležne institucije javno odgovore na pitanja koja ih opterećuju. Od države očekuju transparentnost, jasne informacije o daljem postupanju i garancije da će bezbjednost djece koja su preživjela tragediju biti zaštićena.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *