Ovaj tekst napisan je uz pomoć AI na osnovu javno dostupnih podataka i reakcija građana nakon što je portal regionpress.me objavio informaciju o novom poskupljenju od 1.oktobra.
Od „samo dva eura“ do osjećaja nemoći: Telekom od 1. oktobra mijenja cijene Magenta 1 paketa. Građani bijesni, najavljuju raskide ugovora i operatere nazivaju „lopovima“. Istovremeno, dok jedna kompanija podiže cijene, pred sudom se i dalje vodi postupak zbog ranije utvrđenog kartelskog dogovora sva tri mobilna operatera.
Dva eura.
Tako malo, reklo bi se.
A ipak, za hiljade crnogorskih građana, još dva eura na mjesečnom računu postala su mnogo više od obične stavke na fakturi. Postala su simbol osjećaja da potrošač u Crnoj Gori može da bude obaviješten da će ubuduće plaćati više – i da mu, praktično, ostaje samo da plati ili ode.
Od 1. oktobra Crnogorski Telekom povećava cijene pojedinih Magenta 1 paketa za dva eura mjesečno. Korisnici su o promjeni obaviješteni SMS-om, a izmjena ugovorenih uslova znači da će oni koji ostanu u sistemu od jeseni imati veći račun.
Na prvi pogled – dva eura.
Na godišnjem nivou – 24 eura po korisniku.
Prema podacima koje je objavio Regionpress, Telekom je krajem prošle godine imao oko 26.000 korisnika Magenta 1 paketa, što bi značilo približno 52.000 eura dodatnog prihoda mjesečno, odnosno oko 624.000 eura godišnje ukoliko bi svi korisnici ostali na tim paketima.
Za kompaniju – prihod.
Za građanina – još jedna obaveza.
I upravo tu počinje priča o kojoj se u javnosti sve glasnije govori.
„Dosta je više“
Reakcije građana na društvenim mrežama i ispod tekstova o novom poskupljenju nijesu bile reakcije ljudi koji su spremni da mirno prihvate još jedan veći račun.
Naprotiv.
Građani su izražavali bijes, najavljivali raskid ugovora i poručivali da više ne žele da pristaju na stalna poskupljenja. Pojedini su operatere nazivali „lopovima“, dok su drugi upozoravali da je problem mnogo veći od dva eura.
Jer nije stvar samo u dva eura.
Stvar je u osjećaju da građanin nema stvarnu pregovaračku moć.
Kompanija pošalje obavještenje. Ugovor se promijeni. Cijena poraste. Korisnik može da ode – ali onda mora ponovo da traži drugog operatera, mijenja paket, provjerava uslove, razmišlja o internetu, televiziji, telefoniji, uređajima i obavezama koje je već preuzeo.
Na papiru postoji izbor.
U stvarnom životu, mnogi građani taj izbor doživljavaju kao – biraj između skupljeg računa i novog komplikovanja sopstvenog života.
Koliko sada košta Magenta 1?
Kod mobilnih Magenta 1 v5 paketa, prema zvanično objavljenim podacima Telekoma, cijene se mijenjaju ovako:
- Magenta 1 M v5: sa 41,90 na 43,90 eura
- Magenta 1 L v5: sa 47,90 na 49,90 eura
- Magenta 1 XL v5: sa 59,90 na 61,90 eura
Istovremeno se povećavaju i pojedini resursi paketa. Kod M paketa, na primjer, broj minuta prema drugim crnogorskim mrežama raste sa 200 na 250, internet sa 200 na 250 GB, a dodaje se i 10 GB u EU romingu. Kod L paketa minuti rastu sa 300 na 350, internet sa 300 na 350 GB, uz dodatnih 10 GB u EU romingu. Kod XL paketa cijena takođe raste dva eura, uz povećanje pojedinih roming resursa.
Telekom, dakle, može reći da korisnici za veći novac dobijaju i više.
Ali upravo je to pitanje koje ekonomska analitičarka Mila Kasalica postavlja mnogo šire: šta potrošač zapravo dobija za veći račun i da li je povećanje cijene praćeno odgovarajućim unapređenjem usluge?
Kasalica ovakvu praksu opisuje izuzetno oštro, govoreći o „skoro-pa-reketaškom ponašanju“ i ocjenjujući da povećanja pretplate potrošaču često dolaze uz objašnjenja koja suštinski ne mijenjaju njegovu poziciju. Posebno problematizuje činjenicu da, prema njenom viđenju, povećanje od nekoliko eura može kompaniji donijeti značajno veće prihode, dok potrošač dobija još jedan fiksni mjesečni trošak.
Zakon kaže: Možete da odete
Vršilac dužnosti direktora EKIP-a Elvis Babačić podsjetio je da korisnici koji ne prihvataju jednostranu promjenu uslova imaju pravo da raskinu ugovor bez dodatnih troškova, u roku od 90 dana od prijema obavještenja o promjeni.
Izuzetak su obaveze vezane za uređaj koji korisnik još otplaćuje – sama otplata uređaja ostaje na snazi.
Advokatica Nina Radulović upravo zbog toga smatra da poskupljenje treba iskoristiti kao trenutak da građani preispitaju odnos sa svojim operatorom.
Njena poruka je jednostavna: uporediti ponude, provjeriti šta se dobija za novac i, ukoliko ugovor više nije isplativ, iskoristiti pravo na raskid bez naknade.
Ali građanin koji je već godinama korisnik jedne kompanije ne razmišlja uvijek samo kroz tabelu cijena.
Tu su navike.
Tu su uređaji.
Tu su televizija i internet.
Tu je porodica.
Tu su brojevi telefona, instalacije, aplikacije, popusti, ugovori.
Zato pravo da se ode nije isto što i stvarna moć da se pregovara.
A onda dolazi pitanje kartela
I tu se priča o dva eura pretvara u mnogo ozbiljnije pitanje.
Crna Gora već ima iskustvo u kojem je Agencija za zaštitu konkurencije utvrdila postojanje zabranjenog sporazuma, odnosno kartela između Crnogorskog Telekoma, One-a i m.
Agencija je utvrdila da su tri operatera istovremeno povećala minimalnu prepaid dopunu na pet eura, počev od 1. aprila 2024. godine. Operateri su osporili odluku i predmet je završio pred sudom.
I baš danas, na sjednici skupštinskog Odbora za ekonomiju, ponovo je otvoreno pitanje tog slučaja.
Poslanica Slađana Kaluđerović pitala je u kojoj je fazi postupak protiv telekomunikacionih operatera koji su istog dana povećali cijene usluga.
Direktor Agencije za zaštitu konkurencije Nebojša Jovović kazao je da ne želi da prejudicira odluku suda, ali je podsjetio da zakon predviđa izuzetno visoke kazne – od jedan do deset odsto prihoda kompanija.
To nije mala stvar.
Za kompanije koje su u 2023. godini zajedno ostvarile oko 270 miliona eura prihoda, potencijalni raspon kazni kreće se od oko 2,7 do 27 miliona eura.
Ali još važnije od iznosa kazne jeste ono što građanin vidi.
Vidi tri operatera.
Vidi tržište koje bi trebalo da znači konkurenciju.
Vidi cijene.
I onda vidi državu kako godinama poslije ispituje da li je konkurencija zaista funkcionisala.
Građanin između „konkurencije“ i stvarnosti
Na papiru, tržište postoji. Postoje Telekom, One i M:tel. Postoje različiti paketi. Postoji mogućnost promjene operatora. Postoji pravo na raskid ugovora. Tu je i regulator. Postoji Agencija za zaštitu konkurencije. Postoji sud.
Ali građanin sve to posmatra iz potpuno drugačije perspektive.
Njega ne interesuje samo šta piše u zakonu. Njega interesuje zašto je njegov račun opet veći. Zašto se ugovor može promijeniti bez njegovog potpisa.
Zašto se poskupljenja obrazlažu dodatnim gigabajtima i minutima kada korisnik možda ni prethodne nije potrošio.
I, konačno, zašto se u zemlji u kojoj postoje tri velika mobilna operatera tako često stvara osjećaj da potrošač nema gdje da pobjegne.
Zato reakcije građana nijesu samo reakcije na dva eura.
To je nagomilani bijes.
To je frustracija.
To je osjećaj da je pojedinac slabiji od sistema.
I zato riječ „lopovi“, koliko god bila gruba i neprimjerena kao pravna kvalifikacija, govori nešto važno o raspoloženju dijela potrošača: o gubitku povjerenja.
Nije problem samo Telekom
Telekom je sada u fokusu zato što njegovi korisnici od 1. oktobra dobijaju nove cijene.
Ali pitanje koje se otvorilo mnogo je šire.
Da li crnogorsko tržište telekomunikacija zaista funkcioniše kao konkurentno tržište?
Da li regulator ima dovoljno snažne mehanizme da zaštiti korisnika?
Da li su prava građana dovoljno jaka kada kompanija jednostrano mijenja ugovor?
I da li će država reagovati tek kada građani počnu masovno da raskidaju ugovore, ili će pokušati da sistemski riješi problem zbog kojeg se potrošač iz godine u godinu osjeća kao najslabija karika?
Jer ako je odgovor na poskupljenje uvijek:
„Imate pravo da raskinete ugovor“,
onda se postavlja pitanje:
A šta je sa pravom građanina da ne mora stalno da bježi iz jednog ugovora u drugi da bi zaštitio svoj kućni budžet?
To je pitanje koje ne rješava ni dodatnih 50 minuta, ni 50 gigabajta, ni mogućnost promjene operatora.
To je pitanje povjerenja.
A povjerenje se, baš kao i novac, teško vraća kada se jednom potroši.
TEKST JE NAPISAN UZ POMOĆ AI NA OSNOVU JAVNO DOSTUONIH PODATAKA I REAKCIJA GRAĐANA, UPRAVO DA NE BI BILO SUBJEKTIVNOG NARATIVA, VEĆ INFORMACIJA KOJE SU I TE KAKO RELEVANTNE I LAKO PORVJERLJIVE.
