Arheologija se na našim prostorima često kreće između dvije krajnosti – s jedne strane su senzacionalistički naslovi i mitovi o zakopanom blagu, a s druge strogi, zatvoreni akademski krugovi, kaže u razgovoru za Regionpress arheološkinja Maja Miljević -Đajić.
Spoj moderne tehnologije u otkrivanju hiljadama godina starim arheološkim otkrićima način je rada današnjih arheologa, kaže u razgovoru za Regionpress arheološkinja Maja Miljević Đajić. Ona je prije prije desetak godina iz autentične studentske želje da se promijeni nepovoljan položaj ove nauke u javnosti, pokrenula portal „Sve o arheologiji“ koji je izrastao u prepoznatljivo mjesto susreta stručnjaka i zaljubljenika u prošlost.
Od studentske ideje do borbe protiv dezinformacija
Kako je nastala ideja za pokretanje portala „Sve o arheologiji“ i sa kakvim ste se izazovima susreli pri prenošenju stručne naučne građe u format pristupačan i zanimljiv široj publici?
-Ideja za pokretanje portala „Sve o arheologiji“ javila se još tokom studija arheologije, prije desetak godina. Tada smo kao studenti često slušali o nepovoljnom položaju arheologije u Srbiji, nedovoljnoj zastupljenosti ove oblasti u javnosti i načinu na koji je publika doživljava.
Portal je pokrenut sa ciljem da arheologiju približi široj publici, ali i da doprinese suzbijanju zabluda i netačnih informacija koje se često plasiraju na internetu, u novinama i različitim pseudonaučnim publikacijama. Jednako mi je važno da se kroz informisanje javnosti podigne svijest o značaju kulturnog nasljeđa, njegovog očuvanja i zaštite.
Tome posebno doprinose situacije sa kojima se često susrećemo — od nemarnog odnosa prema arheološkim lokalitetima i uništavanja spomenika kulture do senzacionalističkih naslova i pogrešnog predstavljanja izjava arheologa.
Jedan od problema koji sam uočila jeste to što se o arheologiji često izvještava bez dovoljno poznavanja same struke. Urednici i novinari koji se bave ovim temama nerijetko dolaze iz drugih oblasti, što samo po sebi nije problem, ali bez odgovarajuće provjere i konsultovanja stručnjaka može dovesti do pogrešnog prenošenja informacija i iskrivljavanja izjava sagovornika.
Slična situacija postoji i kada je riječ o vijestima iz svijeta arheologije, koje se ponekad prevode i prenose bez dovoljno pažnje prema kontekstu i naučnim činjenicama. U vrijeme kada sam pokrenula portal, u Srbiji nije bilo dovoljno prostora koji bi se sistematski i kontinuirano bavio aktuelnostima, otkrićima i događajima iz svijeta arheologije, pa sam prepoznala potrebu da takav sadržaj učinim dostupnijim publici.
Kada je riječ o izazovima u radu, najvažnije je pronaći ravnotežu između naučne preciznosti i pristupačnog jezika. Stručne termine i složene rezultate istraživanja potrebno je objasniti tako da ih čitaoci koji nemaju arheološko obrazovanje mogu razumjeti, a da se pritom ne izgube suština i značaj otkrića.
Ponekad je izazov i procijeniti dužinu teksta, odnosno koliko detalja treba uključiti da bi se zadržala pažnja čitalaca. Ipak, smatram da određena istraživanja zahtijevaju detaljnije objašnjenje i širi kontekst. Nije cilj samo prenijeti vijest o nekom otkriću već ispričati priču koja će publici pomoći da razumije zbog čega je ono važno.
Između Indijane Džonsa i realnosti
Arheologija u javnosti često ima dozu mistike ili se posmatra kroz prizmu pop-kulture i avanturističkih filmova. Koliko je teško razbiti te stereotipe i pokazati šta je zapravo svakodnevni rad jednog arheologa?
– Slika arheologa u javnosti često je iskrivljena, a jedan od razloga za to jeste što mnogi ljudi svoje predstave o arheologiji i prošlosti formiraju na osnovu popularne kulture, avanturističkih filmova i različitih pseudonaučnih sadržaja. Zato je važno stalno podsjećati na ono što arheologija zaista jeste, a to je nauka koja proučava prošlost na osnovu materijalnih ostataka.
Zablude su brojne. Neki ljudi i dalje misle da se arheolozi bave iskopavanjem dinosaurusa, iako je to oblast paleontologije, ili da tragaju isključivo za vrijednim i skupocjenim predmetima kako bi od njih ostvarili materijalnu korist.
Arheolozi se često zamišljaju kao avanturisti poput Indijane Džonsa ili Lare Kroft, dok se u drugim slučajevima vjeruje da namjerno prikrivaju otkrića, što otvara prostor za razne teorije zavjere i pseudonaučna tumačenja prošlosti. Tu je i uvjerenje da se naš posao svodi isključivo na iskopavanja, iako ona predstavljaju samo jedan dio mnogo složenijeg procesa istraživanja.
Internet je dodatno olakšao širenje takvih predstava, jer omogućava pristup ogromnoj količini informacija, ali ne garantuje njihovu pouzdanost. Zbog toga je važno da arheolozi budu prisutniji u javnosti i da o svom radu govore jasno, razumljivo i na osnovu naučnih činjenica.
Stereotipi se najefikasnije razbijaju kroz neposredan kontakt sa publikom, naročito sa djecom i mladima, kojima se arheologija može približiti kroz radionice, edukativne programe i upoznavanje sa terenskim istraživanjima. Važni su i javni nastupi arheologa, medijsko izvještavanje o iskopavanjima, kao i izložbe i drugi programi koji rezultate istraživanja čine dostupnim široj publici.
Od dronova do geofizike
Posljednjih godina arheologija doživljava pravu tehnološku revoluciju primjenom 3D skeniranja, dronova, LIDAR tehnologije i geofizičkih instrumenata. Koliko su ovi savremeni alati olakšali i ubrzali rad na samom terenu, u kojoj mjeri sprečavaju nepotrebna invazivna iskopavanja i koliko su dostupni istraživačima na našim prostorima?
-Primjena savremenih tehnologija u velikoj mjeri je olakšala arheološka istraživanja, posebno kada je riječ o otkrivanju lokaliteta, prepoznavanju arheoloških struktura i planiranju terenskog rada. Ovi alati omogućavaju arheolozima da provjere svoje hipoteze i preciznije odrede gdje treba usmjeriti istraživanja.
LiDAR tehnologija zasniva se na laserskom skeniranju površine, a obradom snimaka moguće je softverski ukloniti uticaj vegetacije i uočiti reljefne oblike koji nisu vidljivi golim okom. Dronovi omogućavaju snimanje lokaliteta iz vazduha i detaljno dokumentovanje njihovog stanja, dok se 3D skeniranje koristi za precizno bilježenje arheoloških objekata, nalaza i struktura.
Posebno su značajna geofizička istraživanja, poput geomagnetnih snimanja, koja omogućavaju prepoznavanje određenih struktura ispod površine zemlje bez iskopavanja. Na taj način arheolozi mogu da steknu uvid u raspored arheoloških ostataka, a da ih pritom ne oštete, ali i da ciljano istražuju.
Savremeni pristup zaštiti kulturnog nasljeđa podrazumijeva primjenu dostupnih nedestruktivnih metoda prije nego što se pristupi iskopavanjima. One ne mogu u potpunosti da ih zamijene, ali omogućavaju da se istraživanja bolje isplaniraju i smanji nepotrebno narušavanje arheoloških slojeva i struktura.
Kada je riječ o dostupnosti ovih tehnologija u Srbiji i regionu, ona zavisi od opremljenosti institucija, finansijskih sredstava i dostupnosti i obučenosti stručnjaka.
Kosti kao tihi svjedoci prošlosti
Poseban dio Vašeg interesovanja usmjeren je na obradu humanog skeletnog materijala. Šta nam koštani ostaci mogu otkriti o svakodnevnom životu, zdravlju, ishrani i navikama ljudi iz prošlih epoha što pisani izvori ne mogu?
-Ljudski skeletni ostaci izvanredan su izvor informacija o ljudima iz prošlosti. Oni nam ne otkrivaju samo podatke o pojedincu već i o zajednici u kojoj je živio, od demografskih podataka, ishrane i zdravstvenog stanja do načina života, migracija i pogrebnih običaja.
Analizom kostiju i zuba možemo da utvrdimo pol i procijenimo starost osobe u trenutku smrti, a određene promjene na skeletu mogu ukazati na bolesti, povrede, fizičko opterećenje i uslove života.
Tragovi na zubima, na primjer, mogu nam pružiti informacije o ishrani, ali i o njihovoj upotrebi u aktivnostima koje nisu povezane sa žvakanjem, odnosno o tome da su služili kao svojevrsna „treća ruka“ prilikom izrade korpi.
Analize stabilnih izotopa mogu nam pomoći da istražimo porijeklo pojedinca i moguće migracije, dok tragovi povreda mogu ukazati na nasilje, sukobe, ali i na nivo njege koju je povrijeđena osoba dobijala. Ako je povreda zarasla, možemo zaključiti da je osoba preživjela dovoljno dugo nakon nje, mada ne možemo uvijek pouzdano utvrditi kakvu je pomoć imala.
Ključni su i tafonomski procesi, odnosno promjene kojima su skeletni ostaci bili izloženi nakon smrti. Na primjer, zelena obojenost kostiju podlaktica može ukazivati na nekadašnji kontakt sa bakarnim ili bronzanim predmetima, poput narukvica, čak i kada oni više nisu pronađeni u grobu. U odgovarajućem arheološkom kontekstu, takav trag može biti jedan od pokazatelja da je grob naknadno opljačkan.
Kulturni kriminal: Kako nelegalna iskopavanja trajno brišu istoriju
Jedan od gorućih problema u našem regionu decenijama je nelegalno iskopavanje i iznošenje vrijednih artefakata iz zemlje radi prodaje na crnom tržištu i privatnim kolekcijama širom svijeta. Koliko je ovaj trend i danas zastupljen na našim terenima, na koji način ilegalni kopači trajno uništavaju arheološke slojeve i kontekst samih nalazišta, i šta bi države i institucije morale preduzeti kako bi se stalo na put ovoj vrsti kulturnog kriminala?
-Nelegalna iskopavanja i trgovina arheološkim predmetima predstavljaju ozbiljan problem u Srbiji i u regionu već decenijama. Ono što je nekada možda počinjalo kao amatersko traganje metal-detektorima, u pojedinim slučajevima preraslo je u organizovane aktivnosti usmjerene na pronalaženje i prodaju arheoloških predmeta. To više nije samo problem arheologa i zaštite kulturnog nasljeđa, već i pitanje kojim moraju da se bave policija, tužilaštvo, sudstvo i carina.
Problem je u tome što se divlji kopači ne obaziru na naučni značaj lokaliteta, već im je cilj da pronađu predmete koje mogu da prodaju. Pritom uništavaju arheološke slojeve i kontekst, odnosno prvobitni položaj predmeta i njegov odnos sa drugim nalazima i strukturama.
Možda neće biti uništen čitav lokalitet, ali informacije koje se izgube takvim iskopavanjima često se više nikada ne mogu nadoknaditi. Predmet izvađen iz zemlje bez stručnog dokumentovanja gubi veliki dio svog naučnog značaja, čak i kada fizički ostane sačuvan.
Arheologija se, prije svega, zasniva na pažljivom istraživanju, dokumentovanju i tumačenju nalaza. Svaki detalj se bilježi, fotografiše, crta i mapira, a podaci se potom analiziraju kako bi se rekonstruisao život ljudi u prošlosti. Zato arheološki predmeti nisu samo potencijalna roba ili ukras za privatne kolekcije, već dio kulturnog nasljeđa koje pripada mnogo široj zajednici i koje treba sačuvati za buduće generacije.
Da bi se ovom problemu stalo na put, neophodni su dosljedna primjena zakona, efikasnije procesuiranje počinilaca i bolja saradnja arheoloških i institucija nadležnih za zaštitu nasljeđa sa policijom, tužilaštvom i carinom. Važno je i kontinuirano praćenje ugroženih lokaliteta, edukacija javnosti i podizanje svijesti o tome da nelegalno iskopavanje nije bezazlen hobi, već postupak kojim se nepovratno uništavaju tragovi prošlosti.
Neophodno je razumjeti da se vrijednost arheološkog nasljeđa ne mjeri samo cijenom pojedinačnog predmeta, već prije svega znanjem koje nam ono pruža o ljudima i društvima koja su živjela prije nas.
Pseudoarheologija u eri interneta, sensacionalizam koji šteti nauci
Svjedoci smo sve veće popularnosti pseudoarheologije u medijima i na društvenim mrežama. Kakav je Vaš stav prema takvim teorijama – ima li u tim hipotezama i „zabranjenim pričama“ uopšte elemenata istine i istorijskih činjenica, ili se radi isključivo o senzacionalizmu koji šteti nauci?
-Pored divljih kopača, pseudoistraživači su još jedan ozbiljan problem za arheologiju i razumijevanje prošlosti. Arheologija se zasniva na proučavanju materijalnih ostataka, sistematskom istraživanju i provjeri hipoteza. Međutim, pojedine arheološke teme na Balkanu odavno su izašle iz okvira naučnih rasprava. Onе pune medijske portale i društvene mreže, privlače veliku pažnju javnosti, a nerijetko postaju i dio rasprava o nacionalnom identitetu i porijeklu naroda.
Smatram da je u većini slučajeva riječ o senzacionalizmu koji šteti nauci, jer se neutemeljene tvrdnje predstavljaju kao revolucionarna otkrića, dok se naučnici optužuju da nešto prikrivaju ili ne žele da se bave određenim temama. Takve priče često privlače publiku upravo zato što nude jednostavne i uzbudljive odgovore na složena pitanja o prošlosti, ali iza njih uglavnom ne stoje dokazi koji bi mogli da podrže stručnu provjeru.
Posebno je zabrinjavajuće što takvi sadržaji, zahvaljujući medijima i društvenim mrežama, dopiru do velikog broja ljudi i stvaraju iskrivljenu sliku prošlosti. Pseudoarheologija tako ne širi samo dezinformacije već narušava povjerenje u nauku i stručnjake. Prošlost jeste zanimljiva i često iznenađujuća, ali njeno proučavanje zahtijeva odgovornost, kritičko razmišljanje, naučne dokaze, a ne senzacionalizam.
Neiskorišćeni potencijal regionalnog kulturnog blaga
Koliko je naš region bogat arheološkim lokalitetima, a koliko, s druge strane, uspijevamo da to blago adekvatno zaštitimo i iskoristimo u svrhe kulturnog turizma i edukacije?
-Naš region je izuzetno bogat arheološkim lokalitetima koji svjedoče o različitim kulturama i civilizacijama koje su na ovom prostoru živjele tokom više hiljada godina. Međutim, uspješnost njihove zaštite u velikoj mjeri zavisi od finansijskih sredstava koja se izdvajaju za istraživanje, konzervaciju i održavanje, a ona su često nedovoljna.
Kada je riječ o kulturnom turizmu i edukaciji, smatram da arheološko nasljeđe i dalje predstavlja nedovoljno iskorišćen potencijal. Pojedini lokaliteti imaju veliki značaj i mogućnost da privuku posetioce, ali nije dovoljno samo otkriti i istražiti arheološko nalazište. Potrebno ga je zaštititi, urediti, predstaviti javnosti i učiniti dostupnim kroz kvalitetne sadržaje, stručna vođenja, izložbe i edukativne programe.
Arheologija može značajno da doprinese razvoju kulturnog turizma, ali i obrazovanju novih generacija i jačanju svijesti o značaju kulturnog nasljeđa. Za to su neophodna dugoročnija planiranja, ulaganja od strane države, bolja saradnja arheologa, muzeja, ustanova zaštite spomenika kulture i turističkih organizacija.
Kako kod najmlađih probuditi istraživački duh
Kroz manifestacije poput Festivala nauke, Noći istraživača, Noći muzeja i radionice za djecu, radili ste na približavanju nauke najmlađima. Na koji način se kod mladih generacija najlakše budi radoznalost za istoriju i arheologiju?
-Sve zavisi od uzrasta djece kojoj se obraćamo. Sa djecom vrtićkog uzrasta posebno je zanimljivo raditi jer su veoma radoznala, postavljaju mnogo pitanja i žele sve da istraže. Njima možete donijeti arheološke predmete, papire za crtanje, malo zemlje, pa čak i prave skeletne ostatke, ukoliko uslovi to dozvoljavaju, i njihova pažnja će odmah biti usmjerena na istraživanje. Često će željeti da nastave sa aktivnošću i nakon završetka radionice.
Starijoj djeci, u osnovnoj i srednjoj školi, takođe su zanimljivi autentični arheološki nalazi, ali i eksperimentalna arheologija, kroz koju mogu da upoznaju načine izrade i upotrebe predmeta iz prošlosti. Rekonstrukcije štitova, mačeva, luka i strijele mogu im približiti svakodnevicu nekadašnjih ljudi. S druge strane, digitalni sadržaji, video-igre, virtuelna stvarnost i interaktivni ekrani pružaju mogućnost da prošlost upoznaju na njima blizak način.
Najvažnije je, dakle, da znamo kome se obraćamo i da sadržaj prilagodimo njihovom uzrastu i interesovanjima. Nije dovoljno samo prenijeti informacije, potrebno je omogućiti djeci da učestvuju, istražuju, postavljaju pitanja i sama dolaze do zaključaka. Tako se razvijaju radoznalost i interesovanje za prošlost, a možda se među njima probudi i želja da jednog dana upišu arheologiju.
Jačanje veza između nauke i medija
Koji su naredni koraci i planovi za portal „Sve o arheologiji“, te postoje li neke teme ili lokaliteti kojima biste se u budućem radu posebno voljeli posvetiti?
-Plan mi je da u narednom periodu češće objavljujem sadržaje na portalu „Sve o arheologiji“, ali i da više obilazim arheološke lokalitete u Srbiji i regionu. Voljela bih da čitaocima, pored informacija o novim otkrićima i istraživanjima, približim i same lokalitete, njihov značaj i stanje u kojem se danas nalaze.
Postoji veliki broj tema kojima bih željela da se posvetim. Prema interesovanju čitalaca, domaća arheologija posebno privlači pažnju, bez obzira na to kojem (pra)istorijskom periodu pripadaju nalazi i istraživanja. Imam čitavu zbirku naučnih i stručnih radova, kako starijih tako i novijih, koje želim da obradim i predstavim široj publici.
Jedan od mojih ciljeva jeste i da dodatno unaprijedim komunikaciju sa kolegama arheolozima, kako bi informacije o istraživanjima, novim otkrićima i stručnim rezultatima češće stizale do portala. Već imam kolege sa kojima uspješno sarađujem, ali voljela bih da se taj krug proširi i da istraživači prepoznaju portal kao prostor na kojem mogu da predstave svoj rad i približe ga javnosti.
Smatram da je upravo povezivanje arheologa i medija veoma važno za kvalitetno informisanje i veću vidljivost arheologije u društvu.
