Glavne vijesti

Sanja Raičković: U Crnoj Gori muzika ne može biti jedini posao, a muzika je moj prirodni jezik

Umjetnica Sanja Raičković za Regionpress govori o izazovima, talentima i položaju muzičara kroz iskreni razgovor o umjetnosti, pedagogiji i muzičkoj sceni.

Muzika je za Sanju Raičković mnogo više od profesije – ona je prirodan način izražavanja, prostor slobode i susret emocije i umjetnosti. Za portal Regionpress govori o tome da je od prvih muzičkih koraka u Podgorici, preko studija na Cetinju, nastupa u klubovima, na festivalima i pozorišnim scenama, do pedagoškog rada i iskustva na Radiju Crne Gore, njen put obilježila posvećenost kvalitetnom zvuku i iskrena ljubav prema muzici.

Iza umjetničke strasti, ipak stoji i realnost muzičkog života u Crnoj Gori: nedovoljno prostora za džez, ograničene mogućnosti za profesionalni angažman i potreba da se ljubav prema muzici često usklađuje sa drugim poslovima. U razgovoru za naš porta, Sanja Raičković otkriva šta joj pruža najveće umjetničko zadovoljstvo, kako vidi položaj muzičara, koliko mediji doprinose afirmaciji kvalitetne muzike i zašto, uprkos svim izazovima, vjeruje da lijepa muzika i emocija uvijek pronađu put do publike.

Od djetinjstva u muzici

Završili ste Muzičku školu u Podgorici i Muzičku akademiju na Cetinju. Kako je izgledao Vaš muzički put i šta Vas je opredijelilo za vokalnu umjetnost?

-Muzika i pjevanje prirodno su došli u moj život. Od djetinjstva sam pjevala, plesala, slušala mjuzikle, pop, soul, pa i džez. Slušala sam dobre izvođače, učila njihove pjesme, uspješno ih interpretirala i u potpunosti uživala u tome. To me ispunjavalo i radovalo.

Onda mi je djelovalo logično da pohađam muzičku školu i bavim se muzikom. U srednjoj školi sam se jedno vrijeme usmjerila na solo pjevanje, učila teoriju muzike, voljela hor, pomalo svirala klavir i slično.

Studiranje na Cetinju ima svoju draž. Taj gradić, studenti, druženje, umjetnost, pojedini profesori i različita iskustva ostavili su lijepe utiske, mada su to bile devedesete godine, tako da je bilo i raznih drugih iskustava.

Ipak, trebalo je da se usmjerenije bavim muzikom i pjevanjem, možda da studiram džez pjevanje negdje u inostranstvu i nastavim da razvijam svoj put u drugačijim okolnostima. Čini mi se da bih tako više ostvarila i bila u potpunosti muzički angažovana.

Najviše volim klupske svirke, tu je energija najbolja

Nastupali ste u lokalima, na festivalima i u pozorišnim projektima. Koliko se razlikuju takvi nastupi i koji Vam pružaju najveće umjetničko zadovoljstvo?

– Bez obzira na to što smo tu gdje jesmo, izvlačili smo što više od onoga što nam se pružalo. Bez pretenzija, spontano.

Želja za muzikom i pjevanjem je jaka, bez obzira na uslove. Naravno, treba se baviti onim što voliš, gdje god da si.

Najviše volim klupske svirke. Tu je najbolja energija, tada se najviše razvijamo, najviše osjećaš muziku, emociju, magiju i interakciju. Ali kod nas nikako da zaživi džez klub ili rok klub, bilo koji takav prostor.

Bilo je lijepih festivala i nastupa. Posljednjih godina ima kvalitetnih projekata, koncerata i događaja. Svakako, nedovoljno, posebno kada je riječ o češćim angažmanima lokalnih muzičara.

U pozorištu sam imala zanimljiva iskustva, lijepe muzičke uloge i priliku za razmjenu umjetničkih izraza. Uvijek se nešto novo nauči.

U Crnoj Gori nema mnogo prostora za muziku

Kako ocjenjujete stanje džez muzike u Crnoj Gori? Ima li dovoljno prostora za džez na festivalima, u klubovima i medijima?

-U prethodnim odgovorima pomenula sam da situacija kod nas i dalje nije sjajna. Ne znam da li sebe mogu u potpunosti deklarisati kao džez umjetnicu, ali mogu reći da ovdje nema mnogo prostora za tu muziku.

Obično stranci bolje reaguju, mada ima i naših ljudi koji vole i slušaju taj žanr, naravno. Kako god, kod nas se ne razvijaju odgovarajućom brzinom ni izvođenje ni konzumiranje džez muzike.

Ne bih željela da zvučim pesimistično. Sigurno je da je posljednjih godina situacija u oblasti kulture kod nas bolja. Postoje festivali, koncerti i događaji u različitim oblastima. Međutim, kao i oduvijek u istoriji, socijalno-ekonomska situacija u zemlji utiče na sve, posebno na kulturu i život uopšte.

Saradnja s vrhunskim muzičarima

Sarađivali ste sa brojnim muzičarima i bili prateći vokal. Koje saradnje posebno pamtite i sa kojim ste izvođačima ili sastavima nastupali u toj ulozi?

-Zadovoljstvo je upoznati vrhunske muzičare, učiti od njih i muzicirati sa njima.

Ovdje nemamo često priliku za tako nešto. Ipak, srela sam sjajne instrumentaliste i vokale i nastupala sa nekima od njih. Mnogi su poznati u regionu i šire, među njima gitaristi, pijanisti, kontrabasisti, trubači, saksofonisti i drugi muzičari.

I kod nas ima ozbiljnih muzičara. Nastupala sam i nastupam i dalje sa njima, u različitim formacijama i pod različitim imenima i nazivima.

Inače je u Crnoj Gori teško pronaći ljude za saradnju, jer nema mnogo muzičara u popularnim žanrovima. Rad u studiju je prelijepo iskustvo, kao i rad sa pratećim vokalima, ali ni takvih prilika nema često.

Pedagogija je inspirativan poziv, djeca vole muziku

Godinama se bavite muzičkom pedagogijom. Koliko je izazovno djeci prenijeti znanje i ljubav prema muzici i šta je u tom procesu najvažnije? Koliko su djeca i mladi u Crnoj Gori zainteresovani za muziku? Ima li među njima novih talenata i dovoljno motivacije za ozbiljan rad?

-Muzičari u Crnoj Gori, kao i u zemljama okruženja, često neminovno završe i u pedagogiji. Mada se pedagogijom bave i poznata imena u svijetu.

To je lijep, plemenit, zabavan, inspirativan i unosan poziv. I sam pedagog uči i raste kroz taj proces. Zahtjevan je i individualni i grupni rad. Bilo bi dobro da se nastava malo reorganizuje, da odjeljenja budu manje brojna, da se disciplina lakše održava i da se program svede na najvažnije teme.

Djeca vole muziku, što je i logično. Muzika je posebna umjetnost i vid komunikacije, radost i pokretačka energija. Uvijek ima talentovanih učenika, ali od njih samih zavisi da li će se time baviti u životu. Ipak, češće biraju praktičnije profesije.

Radio je najljepši medij

Kao nekadašnja muzička urednica i voditeljka Radija Crne Gore, smatrate li da mediji dovoljno promovišu kvalitetnu muziku ili komercijalni sadržaji i šund imaju prednost?

-Radio je najljepši medij. Svi slušamo radio, makar u automobilu, i on mnogo znači. Treba da živi zauvijek.

Bilo mi je zanimljivo dok sam radila kao muzička urednica i saradnica. Nastojala sam da biram i pripremam emisije sa što kvalitetnijom muzikom i temama.

Danas nijedan medij nema potpuno probrane sadržaje, pa ni kada je riječ o muzici. Previše je privatnih televizija, interneta i drugih sadržaja. Kada smo mi bili djeca, bilo je svega nekoliko kanala, sa lijepim obrazovnim, zabavnim i informativnim emisijama. Tačno se znalo šta može da se emituje, a šund i kič nijesu imali mjesta.

Muzičari imaju po dva/tri posla, od muzike se ne može živjeti

Može li se od muzike danas pristojno živjeti u Crnoj Gori ili muzičari moraju imati dodatne izvore prihoda? Šta bi trebalo promijeniti?

-Ne može se živjeti od muzike, barem ne od nekih žanrova. Muzičari moraju imati dva ili tri posla. Možda mogu oni koji su izgradili ozbiljnije karijere u zabavnoj muzici ili nekom drugom žanru.

Teško je precizno reći šta bi trebalo promijeniti. Sve se svodi na istu priču: kultura, interesovanje za kvalitetnu muziku, klubovi, mediji, ekonomija, mentalitet… To se ne mijenja lako.

8. Usavršavali ste se i kroz muzičke radionice u inostranstvu. Koliko su takva iskustva važna za razvoj umjetnika i njegovo stalno napredovanje?

To je zabavno iskustvo i sigurno pomaže u razvijanju znanja, vještina i načina razmišljanja. Odlično je za mlade muzičare da se povezuju sa različitim ljudima i vide i čuju kako funkcionišu stvari i muzika širom svijeta.

Meni je bilo interesantno i lijepo da upoznam različite muzičare, slušam predavanja i prisustvujem koncertima.

Da li trenutno radite na nekom novom projektu?

-Nažalost, trenutno se ne dešava ništa značajno. Inače sam potpuno zapostavila autorsko-kreativni dio svog muziciranja. Najviše sam se bavila izvođenjem, svirkama i nastupima.

Možda će se uskoro promijeniti situacija kada je riječ o autorskom radu.

Ništa nije nemoguće

Šta smatrate svojim najvažnijim doprinosom muzici u Crnoj Gori i koje biste muzičke projekte voljeli da ostvarite u budućnosti?

-Nikada nijesam doživljavala sebe kao nekoga ko daje veliki doprinos. Ipak, kada mi se ljudi obrate, znajući čime se bavim, kada me slušaju i kažu da im se dopada kako to radim, budem pomalo zatečena i bude mi drago.

Znači mi kada sam dio neke lijepe umjetničke, kulturne i gradske priče, kada lijepa muzika i emocija dopiru do ljudi. Sigurno je da to pomalo doprinosi i cjelokupnoj atmosferi u društvu.

Voljela bih samo da se stalno bavim muzikom – na svirkama, u studiju i sa različitim muzičarima. Kada bi tu bilo i putovanja i nastupa u raznim zemljama, to bi bilo to.

Ništa nije nemoguće.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *