Andropauza je tema koja otvara važna pitanja o muškom zdravlju, starenju, seksualnosti i psihološkim promjenama. Pad energije, promjene seksualne funkcije, gubitak mišićne mase i promjene raspoloženja ne moraju biti samo posljedica starenja, kaže za Regionpress specijalista interne medicine i endokrinolog dr Slaviša Rabrenović.
Kupovina motora u pedesetim, iznenadna potreba za promjenom životnog stila, nova ljubavna veza ili sve češći osjećaj umora i gubitak seksualne želje – da li su to samo stereotipi o muškoj krizi srednjih godina ili iza nekih od ovih promjena stoje stvarni hormonski procesi? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja o andropauzi daje za Regionpress specijalista interne medicine i endokrinolog dr Slaviša Rabrenović.
Postoji period u životu mnogih muškaraca kada počinju da primjećuju da se nešto mijenja. Energija više nije ista, oporavak od fizičkog napora traje duže, seksualna želja varira, a ogledalo sve češće pokazuje čovjeka kojeg ne prepoznaju u potpunosti. Da li je riječ o prirodnom procesu starenja, krizi srednjih godina ili hormonskim promjenama koje zahtijevaju pažnju?
O promjenama koje žene prolaze tokom menopauze danas se govori sve otvorenije. Muške hormonske promjene, međutim, i dalje su često obavijene predrasudama, nedovoljnom informisanošću i šalama o krizi srednjih godina. Andropauza je tema koja otvara važna pitanja o muškom zdravlju, starenju, seksualnosti i psihološkim promjenama. Pad energije, promjene seksualne funkcije, gubitak mišićne mase i promjene raspoloženja ne moraju biti samo posljedica starenja. Ponekad mogu ukazivati na nedostatak testosterona, ali i na niz drugih zdravstvenih ili psiholoških problema. Kako prepoznati razliku i kada je vrijeme za razgovor sa ljekarom?
Zašto se o andropauzi govori manje nego o menopauzi?
-Menopauza je jasno prepoznatljiva biološka tranzicija povezana sa prestankom menstrualnih ciklusa i značajnim padom funkcije jajnika. Kod muškaraca ne postoji isti, nagli i univerzalni hormonski preokret.
Testosteron se, nakon dostizanja viših vrijednosti u mlađem odraslom dobu, kod mnogih muškaraca postepeno smanjuje. Brzina i značaj te promjene znatno se razlikuju od osobe do osobe. Zdravstveno stanje, gojaznost, fizička aktivnost, san, hronične bolesti i pojedini ljekovi mogu biti podjednako važni, a nekada i važniji od samih godina.
Zato muškarac sa 55 godina ne mora imati nizak testosteron, kao što ni muškarac sa 40 godina nije zaštićen od njegovog nedostatka.
Postoji i druga, manje medicinska strana ove priče. Od muškarca se tradicionalno očekuje da bude snažan, samouvjeren, seksualno sposoban i emocionalno stabilan. Priznanje da nema istu energiju, da se plaši starenja ili da više nije siguran u sebe može doživljavati kao lični poraz.
Dok se o menopauzi danas sve više govori kao o važnom zdravstvenom pitanju, muške hormonske promjene često ostaju zatvorene između šale, nelagode i pokušaja da se problem jednostavno ignoriše.
To, međutim, ne znači da svaki muškarac u srednjim godinama prolazi kroz hormonsku krizu.
Da li andropauza zaista postoji?
-Termin „andropauza“ popularan je, ali medicinski nije sasvim precizan. On može stvoriti pogrešan utisak da svaki muškarac u određenom životnom dobu prolazi kroz jasno definisanu hormonsku promjenu, sličnu menopauzi.
Precizniji medicinski termin je hipogonadizam, odnosno stanje u kojem organizam nema odgovarajuću proizvodnju testosterona, uz odgovarajuće simptome i nalaze.
Kada se takvo stanje razvije u odraslom dobu, uključujući stariju životnu dob, govori se i o hipogonadizmu sa kasnim početkom.
Ovdje je važno napraviti razliku: nije svako starenje bolest, ali nije ni svaki simptom starenja nešto što treba prihvatiti bez provjere.
Smanjena seksualna želja, gubitak jutarnjih erekcija i određene promjene seksualne funkcije mogu upućivati na nedostatak testosterona. S druge strane, umor, manjak motivacije, loš san i promjene raspoloženja veoma su nespecifični simptomi.
Evropsko udruženje urologa naglašava da dijagnoza hipogonadizma sa kasnim početkom zahtijeva i odgovarajuće kliničke simptome i potvrdu niskog testosterona u krvi. Sama starost ili jedan laboratorijski nalaz nijesu dovoljni.
Kako prepoznati da se možda ne radi samo o godinama?
-Promjene povezane sa nedostatkom testosterona mogu se ispoljiti na nekoliko načina.
Prvo, kroz seksualnost. Muškarac može primijetiti da ima manje seksualne želje, da rjeđe ima spontane ili jutarnje erekcije, odnosno da se promijenila njegova seksualna funkcija. Ovi simptomi, posebno kada se pojavljuju zajedno i traju duže, zaslužuju medicinsku procjenu.
Drugo, kroz tijelo. Može doći do smanjenja mišićne mase i snage, povećanja masnog tkiva, naročito u predjelu stomaka, i slabije fizičke izdržljivosti. Kod izraženog nedostatka testosterona mogu se javiti i smanjenje koštane mase, anemija ili, rjeđe, valunzi.
Treće, kroz raspoloženje i kognitivne funkcije. Neki muškarci opisuju manjak energije, slabiju motivaciju, razdražljivost, teškoće sa koncentracijom ili sniženo raspoloženje.
Ipak, nijedan od ovih simptoma sam za sebe ne potvrđuje hormonski poremećaj. Čak i kada se jave zajedno, potrebno je utvrditi njihov uzrok.
Čovjek koji je stalno umoran, izgubio je interesovanje za seks i dobio deset kilograma možda ima nizak testosteron. Ali možda ima opstruktivnu apneju u snu, dijabetes, poremećaj funkcije štitne žlijezde, depresiju, neželjeno dejstvo ljekova ili kombinaciju više faktora.
Upravo tu prestaje nagađanje i počinje medicina.
Testosteron ili stres, depresija i kriza srednjih godina?
-Ovo je vjerovatno najvažniji dio cijele priče.
Srednje godine često nose veliku odgovornost. Profesionalni pritisci se gomilaju, djeca odrastaju, roditelji stare, partnerski odnosi se mijenjaju, a čovjek počinje da procjenjuje koliko je ostvario od onoga što je nekada planirao.
Kod nekoga se javlja osjećaj nezadovoljstva. Kod drugoga strah da je propustio važne prilike. Treći se suočava sa gubitkom bliske osobe, razvodom, promjenom posla ili zdravstvenim problemom.
Ništa od toga ne mora imati hormonski uzrok.
S druge strane, hormonski i psihološki faktori mogu postojati istovremeno i međusobno se pojačavati. Hroničan stres narušava san i smanjuje fizičku aktivnost. Loš san i gojaznost povezani su sa nepovoljnijim hormonskim profilom. Smanjena seksualna funkcija može izazvati anksioznost, dok anksioznost može dodatno pogoršati seksualne teškoće.
Zato nije dobro muškarcu sa ovim simptomima jednostavno reći da mu je „pao testosteron“, ali ni sve pripisati stresu.
Potrebna je procjena koja obuhvata i fizičko i psihičko zdravlje.
Ako su prisutni dugotrajna tuga, gubitak zadovoljstva, osjećaj bezvrijednosti, izražena anksioznost ili poremećaj sna, psihološka ili psihijatrijska procjena može biti jednako važna kao endokrinološka.
Zašto muškarci teško priznaju da se mijenjaju?
-Možda dio odgovora leži u načinu na koji učimo dječake da budu muškarci.
Ne treba generalizovati: nijesu svi muškarci emocionalno zatvoreni, niti svi teško prihvataju starenje. Ipak, društvena očekivanja često nagrađuju samostalnost, kontrolu i sposobnost da se problem riješi bez pomoći drugih.
U takvom okruženju, priznanje ranjivosti nekima djeluje kao gubitak autoriteta.
Muškarac može lakše priznati da ima problem sa pritiskom, holesterolom ili leđima nego da se osjeća nesigurno u seksualnosti, da se plaši starenja ili da mu je potrebno da sa nekim razgovara.
Ponekad se problem prikriva pretjeranim radom, povlačenjem, razdražljivošću, alkoholom ili potrebom da se dokaže vlastita sposobnost.
To ne znači da iza svakog takvog ponašanja stoji kriza. Ali znači da ćutanje nije uvijek znak snage. Ponekad je samo naučen način da se neprijatne emocije drže pod kontrolom.
Zrelost ne podrazumijeva odsustvo slabosti, već sposobnost da se ona prepozna i da se na vrijeme potraži pomoć.
Motor, razvod i mnogo mlađa partnerka: bijeg od starenja ili stereotip?
-Slika muškarca koji u pedesetim godinama kupuje sportski automobil ili motor, napušta dugogodišnju partnerku i započinje vezu sa mnogo mlađom ženom postala je gotovo univerzalni simbol krize srednjih godina.
Ali stvarni život nije filmski scenario.
Kupovina motora može biti ostvarenje dugogodišnje želje. Razvod može predstavljati razuman izlazak iz odnosa koji više nije dobar. Nova ljubav ne mora biti dokaz odbijanja starenja, bez obzira na razliku u godinama.
Istraživanja ne podržavaju ideju da je dramatična „kriza srednjih godina“ neizbježna faza kroz koju mora proći većina ljudi. U jednom često citiranom pregledu navodi se da je procijenjeni udio onih koji takvu krizu zaista doživljavaju oko 10–20 odsto, zavisno od definicije i istraživanja.
Problem, dakle, nije u samom motoru, promjeni partnera ili želji za novim iskustvima. Važniji su motivi, okolnosti i posljedice.
Da li čovjek svjesno bira nešto što ga raduje ili panično pokušava da dokaže da još nije ostario? Da li promjena proizlazi iz promišljene odluke ili iz naglog poriva da pobjegne od nezadovoljstva? Da li donosi više smisla i zadovoljstva ili stvara nove probleme koje pokušava da ne vidi?
Na ta pitanja ne možemo odgovoriti na osnovu stereotipa.
Možda je najvažnija razlika između želje da čovjek nastavi da živi punim životom i očajničke potrebe da drugima dokaže da je i dalje mlad.
Prvo može biti znak zdravog razvoja. Drugo ponekad govori o nesigurnosti koja zaslužuje pažnju i razumijevanje.
Šta muškarac može da uradi da kroz ovaj period prođe lakše?
-Prvo, da prestane da svaku promjenu smatra ili bolešću ili ličnim neuspjehom.
Ako su se pojavili trajni umor, smanjenje seksualne želje, gubitak jutarnjih erekcija, promjene tjelesne kompozicije ili sniženo raspoloženje, opravdano je razgovarati sa ljekarom. Procjena treba da bude individualna i da obuhvati tegobe, hronične bolesti, terapiju koju muškarac uzima, san, tjelesnu masu i životne okolnosti.
Ako postoji sumnja na nedostatak testosterona, njegovo mjerenje treba obaviti ujutru, natašte i pouzdanom laboratorijskom metodom. Nizak rezultat potrebno je potvrditi ponovljenim mjerenjem drugog jutra. Evropske smjernice koriste vrijednost ukupnog testosterona ispod 12 nmol/L kao važan dijagnostički prag kod muškaraca sa simptomima, uz potvrdu nalaza i tumačenje u kliničkom kontekstu.
U zavisnosti od rezultata i simptoma, ljekar može zatražiti LH i FSH, a prema indikacijama i SHBG, procijenjeni slobodni testosteron, prolaktin i druge analize. Cilj nije samo dokazati da je testosteron nizak, već utvrditi zašto je nizak i da li je stanje potencijalno reverzibilno.
Drugo, potrebno je ozbiljno shvatiti faktore koji se mogu mijenjati. Redovna fizička aktivnost, trening snage, kvalitetan san, uravnotežena ishrana, smanjenje viška tjelesne mase i liječenje hroničnih bolesti mogu značajno popraviti opšte zdravlje, a kod nekih muškaraca i hormonski status.
Treće, ne treba zanemariti psihološki aspekt. Razgovor sa partnerkom, prijateljem, psihologom ili psihoterapeutom može pomoći muškarcu da razlikuje ono što zaista želi od onoga što osjeća da mora da dokazuje.
I najzad, testosteron nije lijek za starenje.
Nadoknada testosterona može biti opravdana kod muškaraca koji imaju odgovarajuće simptome i potvrđen nedostatak hormona. Tada može poboljšati određene seksualne simptome i druge tegobe povezane sa hipogonadizmom. Međutim, nije namijenjena svakom muškarcu koji osjeća umor, želi više mišića ili želi da povrati energiju iz mladosti.
Terapija zahtijeva procjenu koristi i rizika, uz praćenje tokom liječenja. Posebno je važno razgovarati o plodnosti, jer spolja unesen testosteron može potisnuti prirodnu proizvodnju testosterona i stvaranje spermatozoida. Ne treba ga koristiti kao rutinski preparat protiv starenja niti za poboljšanje fizičke snage kod muškaraca koji nemaju potvrđen hipogonadizam.
Najvažnije je ne pokušavati da se pobijedi vlastito starenje
-Andropauza je naziv koji koristimo za skup promjena koje se ponekad preklapaju u srednjim i poznijim godinama. Ali iza istih simptoma mogu stajati sasvim različiti uzroci: od stvarnog hormonskog nedostatka do hroničnog stresa, poremećaja sna, metaboličkih bolesti ili psihološke krize.
Zato je važno ne banalizovati muške tegobe, ali ih ni automatski pripisivati testosteronu.
Možda je najveća zabluda da muškarac mora ostati isti da bi sačuvao svoju vrijednost. Tijelo se mijenja, seksualnost se razvija, prioriteti postaju drugačiji, a ono što je nekada predstavljalo uspjeh može izgubiti značaj.
To nije nužno kriza. Ponekad je to prilika da čovjek bolje upozna sebe.
Muškarac ne mora kupiti motor, promijeniti partnerku ili dokazivati da još može sve što je mogao sa dvadeset pet godina. Ne mora, međutim, ni prihvatiti uporan umor, gubitak seksualne želje ili depresivno raspoloženje kao neizbježnu cijenu starenja.
Prava zrelost nije u tome da se ponašamo kao da se ništa nije promijenilo. Ona je u tome da prepoznamo šta se promijenilo, razumijemo zašto i odlučimo šta ćemo sa tim da uradimo.
Stručna osnova teksta: smjernice Evropskog udruženja urologa (EAU) za muški hipogonadizam; kliničke smjernice Endocrine Society za terapiju testosteronom; pregled istraživanja o krizi srednjih godina objavljen u časopisu Work, Aging and Retirement i dostupan u PubMed Central-u.
