Kornelija Benyovsky Šoštarić, pejzažna arhitektica, autorka poznate regionalne emisije „Vrtlarica“ na HRT-u i inspirativnih knjiga o biljkama i održivom životu, govori za Regionpress kako već godinama strpljivo gradi mostove između savremenog čovjeka i prirode.
Vrtlarstvo nije za ljude koji nisu spremni mnogo raditi i mnogo učiti, poručuje poznata hrvatska pejzažna arhitektica i autorka emisije „Vrtlarica“ na HRT-u Kornelija Benyovsky Šoštarić u razgovoru za portal Regionpress. Govori o njenim dugačkim zagrebačkim balkonima i djevojačkim snovima o crtanju i životinjama, preko televizijskih studija, pa sve do mirne i zelene oaze njenog imanja u hrvatskom Zagorju. Govorimo o zabludama u organskom vrtlarstvu, revoluciji metode „bez kopanja“, tajnama prirodne kozmetike, prednostima autohtonih vrsta u doba klimatskih promjena, ali i o planovima za novu sezonu „Vrtlarice“ i projekte koji promovišu održivi način života.
Od crtanja do televizije i vrta u Zagorju
Šta Vas je na samom početku opredijelilo da svoj profesionalni život posvetite uzgoju biljaka i brizi o njima, i koliko se ta početna vizija mijenjala kroz godine Vašeg rada?
-Djetinjstvo sam provela u centru Zagreba, tako da nisam imala mnogo dodira s prirodom. Moja mama imala je mnogo biljaka na balkonima i naučila me da se o njima brinem, no ja sam priznajem ipak na tim balkonima radije crtala.
Moja najveća strast bile su životinje. Imala sam sve što su mi roditelji dozvolili, ribice, hrčke, zamorce, papige, a u jednom trenutku čak i dva mala pilića koja sam željela spasiti od tužne sudbine. I oni su živjeli na tim balkonima sve dok nisu postali tako veliki da je postojala opasnost da preskoče ogradu.
Uglavnom, crtanje i životinje bile su moj glavni izbor i kada je došao trenutak da odaberem fakultet, tata me svim silama nagovarao da ne upisujem slikarstvo, a za veterinu nijesam imala uslove zbog loših ocjena iz matematike, tako da sam na kraju odabrala neku vrstu kompromisa – studije vrtlarstva i oblikovanja pejzaža.
Mislila sam da ću tako ipak i dalje crtati, a ako ništa drugo onda barem buduće vrtove. Nakon završenog studija nisam nažalost imala priliku pronaći posao u struci, pa me i ta slučajnost usmjerila u smjeru o kom ni u snu nijesam razmišljala. Počela sam raditi na televiziji, isprva privremeno, a kasnije i trajno.
Bavila sam se temama koje sam razumjela i voljela – prirodom, okolinom, vrtlarstvom. No tek kada sam kupila malo zapušteno imanje u Hrvatskom Zagorju mogla sam formirati vlastiti vrt, steći pravo iskustvo, ali i snimati emisije za televiziju.
Život u tišini prirode i neraskidiva veza sa Zagrebom
Kako je izgledao Vaš prelazak iz užurbanog Zagreba u mirnu prirodu Hrvatskog Zagorja i koliko je ta promjena sredine uticala na Vaš rad ili ličnu životnu filozofiju?
-Moj prelazak iz užurbanog Zagreba nekako se poklopio s odlaskom naše kćeri na studij. Tada smo suprug i ja shvatili da nas više ne veže mnogo toga za Zagreb i da bi bilo mnogo praktičnije boraviti u blizini vrta nego da neprestano putujemo i gubimo vrijeme u gužvama, traženju mjesta za parkiranje i sl. Imamo sreću da smo okruženi prirodom i da u našoj blizini nema buke, što je velika razlika u odnosu na život u centru grada.
Budim se s pjesmom ptica, pogledom na vrt i srne koje nas često posjećuju. Naravno, nije sve uvijek idilično. I dalje nam nedostaju prijatelji i sve ono lijepo što nudi život u velikom gradu, tako da smo i dalje najmanje tri puta sedmično u Zagrebu. No kako je moj profesionalni život vezan uz vrt i biljke, boravak u prirodi apsolutno je nezamjenjiv. Sva moja promišljanja i iskustvo ipak su na kraju rezultat nebrojenih sati koje sam provela u vrtu. I to je neprocjenjivo.
Opasnosti neprovjerenih internetskih savjeta i lakovjernosti
Kao diplomirani inženjer pejzažne arhitekture i autorka emisije „Vrtlarica“, šta biste izdvojili kao najveću zabludu s kojom se početnici u organskom vrtlarstvu najčešće susreću?
-Većina početnika danas će prve informacije vjerovatno potražiti na internetu, a tu ima svega. Ima dobrih savjeta, ali i mnogo gluposti kojima nije cilj da vas nešto nauče, već da postignu veću gledanost. Često ćete kod takvih ljudi čuti riječ “samo” kao da je sve jako jednostavno i trebate “samo” ovo ili ono i stvar je riješena. Nažalost nije baš tako.
Vrtlarstvo nije za ljude koji nisu spremni mnogo raditi i mnogo učiti. Stoga ako tek počinjete, krenite polako, s malim očekivanjima i učite od ljudi koji su vjerodostojni. U suprotnom ćete izgubiti vrijeme na neprovjerene informacije koje će vas odvesti u krivom smjeru.
Kompostiranje površinskih slojeva bez prevrtanja i frezanja
Koji su Vaši omiljeni načini da se zemljištu vrati njegova prirodna plodnost i struktura, i kako na tako zdravim temeljima primijeniti osnovne principe biološke zaštite bilja bez upotrebe vještačkih pesticida i herbicida?
-Prirodna plodnost nije pojam koji se može povezati s ljudskom aktivnošću. Ono što možemo zapravo jeste pokušaj da se približimo prirodi i da ulažemo u plodnost.
Zdravo tlo bogato mikroorganizmima osnova je zdravih biljaka, i to je ono što sam naučila kroz praksu i iskustvo. Upravo zato tlo u vrtu ne pripremam prevrtanjem ili frezanjem, već sistematskim dodavanjem svježeg komposta na površinu gredica. Na taj način čuvam strukturu i plodnost tla.
Riječ je o procesima kojima svake godine iznova vraćamo ono što smo iz vrta uzeli. Popularan naziv za ovu metodu je no-dig, odnosno vrtlarstvo bez kopanja kojeg je još 70-ih godina prošlog vijeka prva započela Rut Stout (Ruth Stout), autorka knjige Vrt bez motike.
Prednosti efektivnih mikroorganizama nad strogim kalendarima
Kada govorimo o dubljem povezivanju sa prirodom i prirodnim ciklusima, primjenjujete li u svom vrtu elemente biodinamičke poljoprivrede i Štajnerove metode uzgoja?
-Izuzetno poštujem biodinamičko vrtlarstvo i mislim da je riječ o velikoj ideji, posebno zato što je Rudolf Štajner (Rudolf Steiner) pisao intuitivno u doba kada nije mogao naučno potkrijepiti svoja razmišljanja. Primjer je preparat 500, najvažniji sastojak u biodinamičkoj poljoprivredi koji nastaje zakopavanje svježeg kravljeg đubriva u rogove.
Danas znamo da je cilj prskanja tla tim preparatom unošenje korisnih bakterija i gljivica koje su se razmnožile u rogu. Kada dospiju u tlo one razgrađuju postojeću organsku materiju i pretvaraju je u humus. To je dobro rješenje, no nije i jedino.
Naime, japanski naučnik dr Teruo Higa razvio je 80-ih godina prošlog vijeka kulture efektivnih mikroorganizama (EM) koje takođe djeluju kao svojevrsni mikrobiološki starteri, bude autohtonu floru i ubrzavaju razgradnju organske tvari. Na kraju preparat EM djeluje na isti način kao i preparat 500.
Za vrtlare koji imaju mali porodični povrtnjak puno je lakše i nabaviti i primijeniti kulturu EM nego biodinamičke preparate. Uz to, mjesečev kalendar koji sam isprobala i potvrdila njegovu vrijednost nije lako pratiti jer se datumi kada treba sijati npr. biljke korijena ne preklapaju uvijek sa realnim mogućnostima. Ponekad nemamo vremena, ili pada kiša ili smo na putu. Praćenje takvog sistema zahtijeva potpunu posvećenost i mnogo vremena, zbog čega je taj sistem primjenjiviji za poljoprivredu nego za vrtlarstvo.
Istina kao štit od medijskih dezinformacija
Serijal „Vrtlarica“ postavio je visoke standarde u pogledu vizuelne estetike i edukativnog sadržaja. Da li ste očekivali da će ta emisija steći toliku popularnost u cijelom regionu?
– Nisam očekivala, nisam o tome niti razmišljala. Kada mnogo radite i potpuno ste posvećeni poslu nemate zapravo niti vremena baviti se time šta će neko misliti ili ne. Ja doista vjerujem u ono što radim i uvijek se trudim dobro provjeriti ono što ću savjetovati svojim gledaocima, čitaocima ili pratiocima. Mislim da je danas u moru dezinformacija to važnije nego ikada, i to ljudi prepoznaju.
Vrtlarstvo kao lijek protiv modernog otuđenja
Autorka ste nekoliko izuzetno popularnih knjiga. Koliko se, po Vašem mišljenju, savremeni čovjek udaljio od prirode i nastojite li upravo kroz pisanu riječ da ga vratite prirodi?
-Mislim da su se ljudi jako udaljili od prirode, pogotovo mladi. Zavisnost o mobilnim telefonima i životu na društvenim mrežama ozbiljan je sociološki problem koji stvara zavisnost, pomanjkanje koncentracije, anksioznost.
To su dobro poznate činjenice. I baš zato danas je posebno važno boraviti u prirodi na bilo koji način, kroz sport, planinarenje ili vrtlarstvo. Ne samo zato da bi se „povezali s prirodom“ na neki iracionalan način, već zato da osnažimo tijelo i duh.
Život je nepredvidiv i niko ne zna koliko će dugo trajati doba obilja i sigurnosti u kojem živimo. Boravak u prirodi upravo je suprotan od svega toga, i zahtijeva od nas da razvijamo neke druge vještine, izdržljivost, snalaženje, kreativnost i fokus. To sve možemo dobiti od prirode. I naravno, ono najljepše, kvalitet života.
Aloja i krastavci kao moćni saveznici njege
U knjizi „Biljke koje njeguju“, ali i u svojim televizijskim emisijama, česte dijelite praktične recepte za izradu prirodnih preparata. Koje su Vam omiljene biljke za spravljanje domaće kozmetike i prirodnih lijekova?
-Omiljena biljka je primjera radi Aloja vera (Aloe vera). Budući da je njezin gel bogat vodom, vitaminima, mineralima i enzimima, savršeno djeluje kao hidratantna baza. Isto vrijedi i za krastavce, i oni su odlična baza za svježe maske za lice. Uzgajate li prema principima organskog vrtlarstva, kod krastavaca osim biljnog soka kojim hidratiziramo možete koristiti i koru koja je bogata silicijem pa podstiče stvaranje kolagena.
Prednost otpornih autohtonih vrsta
Poznato je da u svom radu i vrtu preferirate autohtone biljke – zbog čega su one po Vašem mišljenju superiorniji izbor za održivi vrt u poređenju sa egzotičnim vrstama?
-Davaću vam primjer. Kod nas u Hrvatskoj mnogi vrtovi okruženi su zelenim ogradama od američke tuje. Vjerujem da je tako i kod vas u Crnoj Gori. Nažalost, zbog klimatskih promjena one se sve više suše, a i inače su osjetljive na probleme sa štetočinama poput crvenog pauka i sl.
Nije li umjesto toga bolje posaditi tisu, vrstu koja prirodno raste u našim šumama i vrlo je otporna. Može se savršeno oblikovati i ošišati. Takvih vrsta ima još. Bukva, grab, kurika (Euonymus europaeus) takođe su dobri primjeri, između ostaloga i zato što osiguravaju stanište za mnoge insekte ili ptice, što nije uvijek slučaj s egzotičnim vrstama. Na taj način vrtlari mogu pomoći i u očuvanju bioraznolikosti.
Nove epizode Vrtlarice i fokus na održivi život
Kakvi su Vaši planovi za budućnost – pripremate li neki novi projekat ili format kojim ćete obradovati svoju publiku?
-Uz novu sezonu serije Vrtlarica koja će se premijerno emitovati početkom 2027. ove godine snimali smo i seriju o održivom načinu života. Kroz razgovore s protagonistima koji žive održivo, nastojim podstaknuti publiku na neke pozitivne životne promjene i dobre navike. Dio je to mojih ličnih nastojanja da živimo održivo, sa što manjim ekološkim otiskom.
