Dok se u prijestonici dnevno liftovima preveze više od pola miliona ljudi, najstariji lift ulazi u desetu deceniju rada, a nova radna snaga školuje se samo na terenu.
Svakoga dana kroz vertikalne koridore beogradskih višespratnica prođe više od 600.000 sugrađana. Ova impresivna brojka nadmašuje dnevni promet mnogih linija gradskog prevoza, čineći liftove jednim od najvažnijih vidova javnog transporta u prijestonici. Međutim, dok se stotine hiljada ljudi oslanjaju na pritiskanje dugmeta na spratnim tablama, iza kulisa se odvija tiha borba sa starenjem mehanike i potpunim nestankom kadra koji bi te mašine trebalo da održava.
Devet decenija u pogonu: Spomenik iz 1935. godine
Kako navodi RTS, iako je zvanično propisani radni vijek lifta četvrt vijeka, stvarna slika na terenu prilično je drugačija. Prosječna starost liftova u glavnom gradu Srbije dostiže čak 43 godine, dok najstariji aktivni primjerak pamti još predratni Beograd.
Postavljen još 1935. godine, ovaj raritet tehničke kulturne baštine punih 91 godinu bez prekida prevozi stanare i njihove goste. Unutrašnjost kaveza i dalje odiše patinom prošlih vremena, dok mehanizam i dalje nepokolebljivo funkcioniše.
Prema podacima, održavanje ovako vremešnog voznog parka predstavlja ogroman izazov za radnike JP „Gradsko stambeno”, preduzeća koje vodi brigu o oko 6.300 gradskih liftova. Pored obimnog posla na terenu, popravke dodatno usporava i hronična nestašica originalnih rezervnih dijelova koji se u redovnoj prodaji više ne mogu naći.
Posljednja diploma uručena 1991. godine
Još teže od nabavke dijelova jeste pitanje ko će ubuduće održavati beogradske vertikale. Zvanični obrazovni sistem u Srbiji ugasio je smjer za montere i servisere liftova još prije tri i po decenije — posljednja generacija sa formalnim diplomama izašla je iz školskih klupa 1991. godine.
Svi koji su se u ovaj posao upustili u proteklih 35 godina do majstorskog zvanja stizali su isključivo kroz praksu na terenu i savjete starijih kolega.
„Ide se redom, od početka do kraja, kojim se redom radi”, slikovito u izjavi za RTS opisuje monter Aleksandar Todorović, objašnjavajući kako izgleda pečenje zanata iz prve ruke.
Da bi iz statusa pomoćnika i šegrta izrastao u samostalnog majstora spremnog za samostalne terenske intervencije, Todoroviću su bile potrebne pune tri do četiri godine intenzivnog rada uz iskusnije kolege.
Izazovi u sjeni novih višespratnica
Dok Beograd ubrzano raste i dobija moderne stambeno-poslovne kule sa najsavremenijim liftovskim sistemima, struka upozorava da tehnologija ne vrijedi mnogo bez stručnih ruku. Sa odlaskom posljednjih školovanih generacija u penziju, budućnost održavanja gradskih liftova ostaje oslonjena na unutrašnje obuke u firmama i entuzijazam rijetkih pojedinaca koji odluče da zanat nauče direktno od starih majstora.
