Jadransko more, koje se decenijama smatralo jednim od najstabilnijih i najbogatijih morskih ekosistema u Evropi, prolazi kroz ubrzane i vidljive promjene. Rast globalnih temperatura i sve učestaliji toplotni talasi transformišu njegovu biološku sliku, pretvarajući Jadran u okruženje koje po mnogim karakteristikama sve više podsjeća na tropska mora.
Ubrzano zagrijavanje i pad nivoa kiseonika
Naučna istraživanja i mjerenja u proteklim decenijama ukazuju na stalan porast prosječne temperature površinskog sloja mora. Tokom ljetnjih mjeseci, površinske temperature nerijetko prelaze 28 stepeni Celzijusa, što izaziva ozbiljne poremećaje u morskom okruženju. Zagrijavanje mora direktno utiče na smanjenje rastvorenog kiseonika u vodi, naročito u dubljim i zatvorenijim zalivima.
Kako za Radio-Televiziju Crne Gore (RTCG) ističe direktor Instituta za biologiju mora dr Mirko Đurović, situacija na terenu jasno oslikava ovaj trend. On objašnjava da je temperatura morske vode na samo metar dubine u Bokokotorskom zalivu dostizala i ekstremnih 29 stepeni, dok je na 20 metara dubine izmjereno čak 26 stepeni, dodajući da su to izuzetno visoke vrijednosti koje ne pogoduju autohtonim morskim organizmima.
Nedostatak kiseonika, uzrokovan sporijom cirkulacijom vodenih masa i visokim temperaturama, stvara nepovoljne uslove za morski svijet. Dok pojedine pokretne vrste uspijevaju da migriraju u dublje i hladnije slojeve, sjedilački organizmi poput koralnih zajednica i školjaka trpe velika oštećenja.
Dolazak novih vrsta i tropikalizacija Jadrana
Jedan od najvidljivijih pokazatelja klimatskih promjena jeste tropikalizacija — proces useljavanja toploljubivih vrsta koje u Jadran stižu kroz Suecki kanal ili putem balastnih voda trgovačkih brodova.
Sve veći broj tropskih riba, poput ribe paun (lav) i vatrenjače, pronašao je trajno stanište u južnim i centralnim dijelovima Jadrana. Pored njih, uočeno je i prisustvo invazivnih vrsta morskih trava i alga koje potiskuju domaće morske livade posidonije, ključne za mrijest mnogih ekonomski važnih ribljih vrsta.
Nove vrste često nemaju prirodne predatore u Jadranskom moru, što im omogućava brzo razmnožavanje i nadmetanje sa domaćim organizmima za hranu i prostor, čime direktno ugrožavaju lokalnu bioraznolikost.
Posljedice po ribarstvo i lokalnu ekonomiju
Promjene u ekosistemu već ostavljaju trag na tradicionalno ribarstvo. Autohtone vrste ribe, koje su stotinama godina činile osnovu ribarskog ulova, povlače se u dublje vode ili mijenjaju svoje rute kretanja. Sa druge strane, invazivne vrste često donose štetu jer oštećuju ribarske mreže, a pojedine su i otrovne za ljudsku ishranu.
Morski stručnjaci naglašavaju da je proces promjena nemoguće potpuno zaustaviti, ali da je neophodno pojačati monitoring, zaštititi osjetljiva staništa i prilagoditi strategije upravljanja morskim resursima novoj realnosti koju donose klimatske promjene.
