Sistem primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj suočava se s izuzetno teškom krizom kadrova koja direktno ugrožava zdravlje žena. Prema najnovijim podacima zdravstvenih službi i Hrvatske ljekarske komore (HLK), više od 500.000 žena u ovoj zemlji trenutno nema svog izabranog ginekologa u javnom zdravstvenom sistemu, a na redovne dijagnostičke nalaze, poput Papa-testa, čeka se i po nekoliko mjeseci.
Problem nije ograničen samo na ruralne krajeve, već zahvata cijelu zemlju. U županijama poput Varaždinske, Šibensko-kninske, Virovitičko-podravske ili Brodsko-posavske nedostaje gotovo polovina od predviđenog broja ljekara, dok je u samom Zagrebu deficit dostigao blizu 40 odsto. U mnogim domovima zdravlja ordiniraju takozvani „timovi bez nosioca“, u kojima se ljekari smjenjuju po rotaciji, pa pacijentice tokom jedne trudnoće ili višegodišnjeg praćenja pregleda više različitih stručnjaka ili ljekara angažovanih iz penzije.
Stvarni razlozi zašto u Hrvatskoj nema dovoljno ginekologa
Prebačaj normi i preopterećenost timova
Zakon predviđa da jedan ginekološki tim u primarnoj zaštiti brine o oko 4.200 do 6.000 pacijentkinja. Međutim, usled manjka ljekara, pojedini ginekolozi na papiru imaju upisano i više od 6.500 do 7.000 žena. Ogroman pritisak, velika administrativna opterećenja i nedostatak vremena po pacijentkinji stvaraju izuzetno teške uslove za rad.
Neprivlačnost primarne zaštite, odliv u privatni sektor i inostranstvo
Mladi ljekari i specijalizanti sve rjeđe biraju rad u domovima zdravlja. Rad u bolničkom sistemu nudi im brže stručno napredovanje, rad sa savremenijom opremom, rad u operacionim salama i više mogućnosti za dežurstva. S druge strane, značajan dio iskusnih ginekologa potpuno napušta javni sistem i prelazak pronalazi u privatnim poliklinikama, dok dio mladih stručnjaka karijeru nastavlja u inostranstvu.
Starenje kadra i odlazak u penziju
Prosječna starost ginekologa u hrvatskom zdravstvu prelazi 54 godine, dok je svaki treći ljekar u primarnoj zaštiti stariji od 60 godina. Kako ljekari odlaze u redovnu penziju, nova mjesta se ne popunjavaju adekvatnom brzinom, pa su domovi zdravlja prinuđeni da radno angažuju penzionisane ljekare, od kojih neki imaju i više od 70 godina, kako pojedine ambulante ne bi bile primorane staviti ključ u bravu.
Uska grla u dijagnostici i nedostatak citologa
Problem nije vezan samo za ginekologe. Otkako je spojena specijalizacija iz citologije i patologije, u Hrvatskoj vlada i hronični manjak citoskrintera i citologa koji analiziraju uzorke tkiva i Papa-testova. Zbog toga se na rezultate analize čeka između jednog i dva mjeseca, što usporava dijagnostiku i pravovremeno otkrivanje teških oboljenja.
Pacijentkinje prepuštene privatnom sektoru
U ovakvim okolnostima, mnoge žene su primorane da, uprkos tome što uredno plaćaju obavezno zdravstveno osiguranje, svoje redovne preglede i vođenje trudnoće plaćaju u privatnim ordinacijama. Za žene u manjim opštinama i gradovima problem je još izraženiji, jer su često prinuđene da putuju po nekoliko desetina kilometara do najbliže slobodne ambulante.
Stručnjaci upozoravaju da bez hitnih sistemskih mjera, boljih radnih uslova u domovima zdravlja i planskog raspisivanja i finansiranja specijalizacija, sistemu prijeti dalji kolaps, pri čemu će najdeblji kraj izvući upravo pacijentkinje.
