Sumnja se na podmetanje vatrene stihije bez ljudskog prisustva i struje, dok se čeka zvanični epilog istrage
Grad Omiš je četvrtak 29. oktobar proglasio za Dan žalosti u znak dubokog poštovanja prema stradalima i solidarnosti s njihovim porodicama, nakon što je preminula i šesta žrtva razornog požara koji je omiško područje poharao još sredinom ljeta.
Katastrofalna vatrena stihija buknula je u noći s 13. na 14. avgusta na području Lokve Rogoznice. Nošena snažnom burom, vatra se brzo širila prema Pisku, Mimicama, Stanićima, Medićima, Nemirama i samom rubu Omiša, zahvativši prostor dug oko 23 kilometra.
U ovom stravičnom požaru izgorjelo je oko 1.000 hektara borove šume, trave i makije, a prouzrokovana je i višemilionska materijalna šteta na stotinama objekata, vozila i plovila. Od izbijanja požara do tragične smrti poslednje žrtve prošlo je 75 dana neprekidne borbe za ljudske živote.
Bilans tragedije
Iako je od ljetnih požara prošlo 75 dana, crni bilans ove elementarne nepogode nažalost i dalje raste. Život su izgubili: Dragana Antešević, prva žrtva koja je stradala na sam dan izbijanja požara u vatrenom obruču; Drago Lelas (79), penzionisani omiški vatrogasac i nosilac Nagrade Grada Omiša za životno djelo, koji je od posljedica teških povreda preminuo u bolnici; Grozdana Kovačić, koja je preminula nakon višemjesečne teške borbe; Ivana Kovačić (41), koja je nakon teških povreda preminula u zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice; 70-godišnji muškarac koji se od ljeta liječio u splitskoj bolnici; te ženska osoba rođena 1960. godine.
Pored smrtno stradalih, u požaru je povrijeđeno više od 40 osoba, dok je evakuisano oko 2.500 stanovnika i turista.
Ko je kriv za požar?
I dok stanovnici Omiša tuguju i opraštaju se od stradalih sugrađana i posjetilaca, pitanje odgovornosti i uzroka i dalje ostaje otvoreno. U javnosti i među lokalnim stanovništvom preovladava snažna sumnja da je požar namjerno podmetnut, budući da je na mjestu izbijanja vatre po mišljenju mnogih nemoguće da dođe do prirodnog ili slučajnog zapaljenja jer na toj lokaciji nema ni struje ni električnih instalacija, a riječ je o terenu kojim ljudi uobičajeno ne prolaze.
Međutim, uprkos ovim sumnjama, još uvijek nema zvanične potvrde od strane nadležnih službi. Iz Županijskog državnog odvjetništva u Splitu (DORH) i Policijske uprave splitsko-dalmatinske saopšteno je da su, u saradnji s Centrom za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, obavljeni detaljni uviđaji i izuzeti tragovi s terena.
Službene istrage i vještačenja su i dalje u toku s ciljem utvrđivanja tačnog uzroka izbijanja vatre, dok nadležne institucije nastavljaju rad na rasvjetljavanju svih okolnosti koje su dovele do ove nezapamćene tragedije.
Sporost sanacije i zakazivanje sistema
Dok prođe više od dva mjeseca od tragedije, na terenu raste ogorčenje mještana. Pomoć od države i sanacija štete idu izuzetno sporo, a građani otvoreno ističu da se osjećaju zaboravljeno i da im je svega dosta.
Obnova infrastrukturnih i privatnih objekata tapka u mjestu, a teren i dalje nosi opasne tragove katastrofe. Javna preduzeća poput „Hrvatskih voda“ još nisu očistila rizične potoke od naplavina, „Hrvatske šume“ su sanirale samo manji dio izgorjelog područja, dok „Hrvatske ceste“ uklanjaju štetu svega dva metra od kolovoza, ostavljajući ostatak neočišćenim.
Dopunska ogorčenost javnosti usmjerena je i na sistem ranog upozoravanja i upravljanja krizama (SRUUK), plaćen čak 8,4 miliona eura, koji tokom ove vatrene stihije uopšte nije bio aktiviran kako bi upozorio građane i turiste.
Nadležne službe su izostanak aktivacije pravdale opravdanjem da se „ne stvori dodatna panika i zakrči saobraćaj“, dok sa svih strana stižu zahtjevi za preispitivanje odgovornosti i utvrđivanje razloga zašto je sistem koji je plaćen milionima eura zakazao u trenutku kada su životi bili u najdirektnijoj opasnosti.
