Glavne vijesti

Armenko: Treba da se zna kako je ko glasao, Ustavni sud mora čuti sve strane o vakcinaciji djece

Foto: Ustavni sud Armenko smatra da sudije javnim glasanjem treba da pokažu integritet i stav

Kako je objasnila, zadatak Ustavnog suda nije da unaprijed zauzima stranu, već da pažljivo izbalansira prava i interese koji mogu biti u sukobu, navela je Armenko.

Predsjednica Ustavnog suda Crne Gore Snežana Armenko poručila je da bi sjednice tog suda trebalo učiniti javnijim, uključujući i mogućnost da javnost zna kako je svaki od sudija glasao o pitanjima o kojima se odlučuje.

Armenko je, govoreći u emisiji „Načisto“ na TV Vijesti, kazala da bi takav pristup doprinio transparentnosti rada Ustavnog suda, ali i zaštiti integriteta samih sudija. Prema njenom stavu, javnost bi na taj način mogla da vidi da iza svake odluke stoji konkretan pravni stav sudije, a ne nejasna ili kolektivna odgovornost institucije.

Transparentnost je zaštita integriteta

„Treba da se zna ko je kako glasao“, bila je poruka Armenko, koja smatra da bi javnost takvih podataka mogla da bude važna upravo za odbranu integriteta Ustavnog suda i njegovih članova.

Ova tema dobija dodatnu težinu u trenutku kada Ustavni sud razmatra niz pitanja koja izazivaju snažan interes javnosti. Jedno od njih je i ustavnost zakonskog rješenja kojim je vakcinacija djece propisana kao uslov za određene bolesti. Ustavni sud je za 15. septembar zakazao javnu raspravu u tom predmetu.

Armenko je, govoreći o tom slučaju, naglasila potrebu da se prije donošenja odluke čuju različite strane i da se pitanje sagleda iz više uglova. Kako je objasnila, zadatak Ustavnog suda nije da unaprijed zauzima stranu, već da pažljivo izbalansira prava i interese koji mogu biti u sukobu.

Sagledati pravo na javno zdravlje i pravo roditelja

Posebno je ukazala na potrebu da se u postupku sagledaju i aspekt javnog zdravlja i prava roditelja. Suštinsko pitanje, prema njenom tumačenju, jeste koje je pravo u konkretnom slučaju pretežnije i na koji način treba uspostaviti ravnotežu između zaštite zdravlja stanovništva i prava roditelja da odlučuju o pitanjima koja se tiču njihove djece.

„Sud treba da izbalansira“, poručila je Armenko, ukazujući da se mora utvrditi da li je u konkretnom slučaju preteženo pravo koje se odnosi na javno zdravlje ili pravo roditelja.

U tom kontekstu, predsjednica Ustavnog suda pozvala se i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. Kako je navela, Evropski sud u ovakvim pitanjima državama ostavlja određeno „polje slobodne procjene“, odnosno prostor da same procijene kako će urediti određeno pitanje, uz obavezu da pritom poštuju standarde Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Upravo će pitanje granica tog prostora i ravnoteže između suprotstavljenih prava biti među važnim aspektima predstojeće rasprave.

Važno je čuti mišljenje svih strana

Armenko je poručila da će za Ustavni sud biti važno da u postupku čuje argumente svih zainteresovanih strana, kako bi odluka bila zasnovana na potpunom sagledavanju pravnih, zdravstvenih i društvenih aspekata pitanja vakcinacije djece.

Najava javne rasprave dolazi u trenutku kada se od Ustavnog suda očekuje da o osjetljivim pitanjima odlučuje uz što veću transparentnost. U javnosti se već ranije moglo čuti pitanje kako su pojedine sudije glasale o važnim predmetima, dok su mediji u pojedinim slučajevima objavljivali nezvanične informacije o glasanju sudija.

Zato se Armenko zalaganjem za veću javnost rada suda zalaže i za model u kojem bi odluke Ustavnog suda bile praćene jasnijim uvidom u stavove njegovih članova. Takav pristup, prema njenim riječima, ne bi trebalo posmatrati samo kao pitanje transparentnosti, već i kao način da se dodatno zaštite profesionalni integritet sudija i povjerenje javnosti u instituciju.

Pred Ustavnim sudom tako je 15. septembra rasprava koja će otvoriti jedno od najosjetljivijih pitanja odnosa individualnih prava, roditeljskih sloboda i interesa javnog zdravlja. Od suda se očekuje da, kako je najavila Armenko, čuje sve relevantne argumente i kroz ustavnopravni test utvrdi gdje se nalazi granica između prava pojedinca i obaveze države da štiti zdravlje stanovništva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *