U Crnoj Gori nijesu stvorene jednake šanse za svu djecu
Kao pripadnica romske zajednice ponosna sam na ono što sam postigla, ali još više osjećam odgovornost da svojim primjerom pokažem mladima da je obrazovanje dostižno, kaže u razgovoru za portal Regionpress Šejla Pepić, magistrica na Fakultetu politikih nauka u Podgorici (FPN).
Jedna ste od rijetkih pripadnica romske zajednice u Crnoj Gori koja je stekla zvanje magistrice. Koliko ste ponosni na taj uspjeh?
Prije svega, moram naglasiti da zvanje magistrice nosi i određenu odgovornost. Upravo zato nastojim da budem u kontinuiranoj komunikaciji sa mladima iz romske i egipćanske zajednice i da ih ohrabrim da shvate kako obrazovanje, bilo formalno ili neformalno, nije nešto nedostižno.
Moj uspjeh nije samo lični. Vjerujem da može biti motivacija drugima da ne odustaju od svojih ciljeva, bez obzira na prepreke sa kojima se suočavaju. Nažalost, svjedoci smo da su pripadnici romske i egipćanske zajednice i dalje na margini društva, a da predrasude i stereotipi još uvijek u velikoj mjeri određuju njihov položaj.
Neophodna bolja institucionalna politika
Podaci pokazuju da manje od 30 odsto romske djece upisuje i završava srednju školu. Kako to komentarišete?
To jeste podatak koji zabrinjava, ali ujedno pokazuje stvarno stanje. On govori da još uvijek postoji mnogo prostora da relevantne institucije unaprijede položaj romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori.
Ovakvi podaci potvrđuju da nijesmo stvorili jednake šanse za svu djecu. Razlozi su brojni i zahtijevaju multidisciplinaran pristup i zajedničko djelovanje svih institucija. Posebno bih skrenula pažnju na djevojčice i djevojke iz romske i egipćanske zajednice, koje su često nevidljive, nekada čak i samom sistemu.
Podaci o obuhvatu romske djece predškolskim obrazovanjem su takođe zabrinjavajući, a problem dječjeg prosjačenja i dalje postoji. Šta država mora da uradi?
Potrebno je mnogo snažnije djelovanje institucija, prije svega kroz pružanje podrške porodicama koje žive na rubu egzistencije, ali i dosljedno reagovanje u slučajevima dječjeg prosjačenja.
Neophodna je bolja koordinacija centara za socijalni rad, obrazovnih ustanova, policije i svih drugih aktera koji imaju ulogu u rješavanju ovog problema. Samo zajedničkim djelovanjem moguće je ostvariti trajne rezultate.
Da li država o pravima Roma vodi računa samo uoči 8. aprila i drugih važnih datuma ili postoji kontinuitet?
Svjedoci smo da se o Romima najviše govori uoči obilježavanja važnih datuma, poput Međunarodnog dana Roma ili Dana romskog jezika. Ipak, smatram da su napravljeni određeni pomaci, prije svega zahvaljujući radu nevladinih organizacija, čije aktivnosti daju konkretne rezultate.
Upravo zbog toga romska zajednica često ima veliko povjerenje u predstavnike nevladinog sektora, ponekad i više nego u nadležne institucije.
Međutim, potrebne su kontinuirane politike koje će unaprijediti kvalitet obrazovanja, povećati mogućnosti zapošljavanja i omogućiti veće učešće Roma i Romkinja u donošenju odluka koje ih se tiču. Takođe, važno je obezbijediti autentično političko predstavljanje romske zajednice u Skupštini Crne Gore, iako do sada nije bilo dovoljno sluha za rješavanje tog pitanja.
Ne odustajte od obrazovanja
Koju poruku šaljete mladim Romima i Romkinjama kada je riječ o obrazovanju?
Škola i obrazovanje predstavljaju najvažniji put ka samostalnosti, dostojanstvu i boljem kvalitetu života. Svako novo stečeno znanje korak je bliže društvu u kojem će mladi iz romske i egipćanske zajednice imati jednake mogućnosti i jednake prilike kao i svi drugi.
Zato ih ohrabrujem da vjeruju u sebe, da ulažu u svoje obrazovanje i da ne odustaju, jer upravo znanje otvara vrata promjenama – kako u njihovim životima, tako i u cijeloj zajednici.
