U fokusu sastanka Crne Gore i Hrvatske biće status školskog broda „Jadran“ i sukcesija vojne imovine bivše Jugoslavije, ali i širi paket neriješenih pitanja, uključujući naknadu žrtvama Morinja i obeštećenje crnogorskih državljana zatočenih u Lori.
Hrvatska i Crna Gora danas će u Zagrebu održati prvi sastanak komisija u novom sastavu za rješavanje otvorenih pitanja između dvije države. U fokusu će biti status školskog broda „Jadran“ i sukcesija vojne imovine bivše Jugoslavije, ali i širi paket neriješenih pitanja, uključujući naknadu žrtvama Morinja i obeštećenje crnogorskih državljana zatočenih u Lori.
Crnogorsku komisiju predvodi ministar odbrane Dragan Krapović, dok je na čelu hrvatske strane ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman. Vlada Crne Gore je saopštila da će Krapović razgovarati sa hrvatskom komisijom o statusu „Jadrana“, ali i o drugim pitanjima koja se odnose na sukcesiju vojne imovine.
Sastanak dolazi nakon pojačanih poruka Zagreba o pitanju vojne imovine i „Jadrana“, ali i najave Podgorice da će otvoriti pitanje položaja i obeštećenja crnogorskih žrtava Lore. Iza „Jadrana“ otvorena su mnogo šira pitanja – sukcesija vojne imovine bivše Jugoslavije, zahtjevi Hrvatske za povrat imovine, naknada bivšim zatočenicima Morinja, ali i pitanje obeštećenja crnogorskih državljana koji su tokom ratova devedesetih bili zatočeni i zlostavljani u Lori.
Hrvatska: „Jadran“ nije jedino pitanje
Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman posljednjih dana dodatno je proširio temu. On je kazao da Hrvatska ne traži samo „Jadran“, već da raspolaže dokumentacijom o vojnoj imovini bivše Jugoslavije koja je završila u Crnoj Gori i čiju je ukupnu vrijednost procijenio na više od 2,7 milijardi dolara.
Radman tvrdi da je riječ o vojnoj imovini koja je pripadala bivšoj državi, navodeći kao primjer promjene odnosa snaga i rasporeda plovila između Hrvatske i Crne Gore početkom devedesetih. Prema njegovim riječima, Hrvatska ima dokumentaciju i interaktivne mape kojima potkrepljuje svoje stavove.
Ipak, pitanje od 2,7 milijardi dolara dobilo je i drugačiju interpretaciju. Hrvatski diplomatski izvori pojasnili su da Hrvatska nije Crnoj Gori formalno ispostavila račun od 2,7 milijardi dolara, već da je Radman govorio o procijenjenoj ukupnoj vrijednosti vojne imovine bivše države koja je završila u Crnoj Gori. „Jadran“ je, prema toj interpretaciji, samo najpoznatiji dio mnogo šireg pitanja sukcesije.
Podgorica: Nema formalnog zahtjeva
U Podgorici, međutim, insistiraju upravo na razlici između političke izjave i zvaničnog zahtjeva.
Ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović kazao je da do njega nikada nije stigao formalni zahtjev Zagreba za potraživanja vrijedna 2,7 milijardi dolara, niti je to pitanje bilo među otvorenim pitanjima koja je zatekao kada je preuzeo funkciju.
Sličnu poruku uoči odlaska u Zagreb poslao je i ministar odbrane Dragan Krapović. On je rekao da Crna Gora za sada nije dobila formalni zahtjev Hrvatske u vezi sa vojnom imovinom, ali da Podgorica ima relevantnu dokumentaciju i argumente.
Kada je riječ o „Jadranu“, Krapović je nedvosmislen: stav Crne Gore nije promijenjen i brod smatra legalno i legitimno crnogorskim. Istovremeno, poručio je da će crnogorska delegacija u Zagreb otići u dobroj vjeri i spremna da sasluša argumente hrvatske strane.
Crnogorska strana ostavlja prostor za saradnju u korišćenju broda, zajedničke obuke i druge modele saradnje, ali Krapović odbacuje mogućnost da „Jadran“ plovi pod dvije zastave, ističući da vojni i školski brod može imati samo jednu zastavu.
Morinj kao drugo veliko otvoreno pitanje
Hrvatska insistira na rješavanju pitanja naknade bivšim zatočenicima logora Morinj. Grlić Radman je ranije kazao da je za Hrvatsku važnije priznanje i satisfakcija žrtvama i njihovim porodicama nego sam novčani iznos. U javnosti se kao mogući iznos naknade pominjalo oko 17 miliona eura, ali taj iznos nikada zvanično nije saopšten.
Crnogorska država je, sa druge strane, posljednjih godina već isplaćivala naknade bivšim zatočenicima Morinja. Prema dostupnim podacima, više od 200 bivših hrvatskih logoraša tužilo je Crnu Goru, a od 2013. do 2025. godine isplaćeno je oko 1,5 miliona eura na ime nematerijalne štete.
Crnogorski ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović nedavno je, prilikom odavanja počasti žrtvama Morinja, kazao dan mu je novost da Hrvatska traži odštetu u iznosu od 2,7 milijardi dolara.
Ibrahimović je poručio da Crna Gora mora da se suoči sa svojom prošlošću i da isti princip pravde očekuje kada su žrtve bili građani Crne Gore na prostoru drugih država bivše Jugoslavije.
Upravo tu se otvara pitanje Lore.
Aleksić: Država da obešteti crnogorske logoraše Lore
Potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić najavio je da bi Crna Gora trebalo da obešteti svoje državljane koji su bili zatočeni u vojnom zatvoru Lora u Splitu.
Gostujući u emisiji „Press plus sa Rajkom Raičević“, Aleksić je kazao da će predložiti model po kojem bi država Crna Gora isplatila naknadu žrtvama Lore i da bi to pitanje, prema njegovim riječima, trebalo da bude riješeno do kraja godine. Naveo je da je predsjednik Vlade Milojko Spajić prihvatio njegov prijedlog i zatražio da se pripremi model obeštećenja.
„Argumenti za to nijesu potrebni“, kazao je ranije Aleksić, obrazlažući da Crna Gora treba da pokaže odgovornost prema svojim građanima koji su stradali u Lori, posebno imajući u vidu činjenicu da država istovremeno pregovara o naknadi za hrvatske logoraše iz Morinja.
Time pitanje Lore, koje je decenijama bilo uglavnom izvan glavnog toka crnogorske državne politike, ulazi u širi kontekst odnosa Podgorice i Zagreba.
Svjedočenje Veselina Bojovića: „Molili smo da nas ubiju“
Koliko je to pitanje lično i bolno pokazuje svjedočenje Veselina Bojovića, jedinog preživjelog iz nikšićko-šavničke grupe zarobljenika koji je svoje iskustvo iz Lore javno ispričao u emisiji „Press plus sa Rajkom Raičević“.
Bojović je opisao kako je kao mladi vojnik JNA zarobljen i odveden u Loru, gdje je, prema njegovom svjedočenju, bio izložen premlaćivanju, uskraćivanju vode i hrane, fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Govorio je i o mučenju strujom, polivanju vodom pod pritiskom i drugim oblicima maltretiranja. Posebno je opisao ono što je, prema njegovim riječima, doživio tokom boravka u bloku C, gdje je čuo jauke i molbe zarobljenika da ih ubiju kako bi prestala tortura.
„Molio sam Boga da umrem samo da se završi agonija“, ispričao je Bojović, navodeći da su zarobljenike, između ostalog, tjerali da rade različite fizičke poslove i da su ih čuvari tukli.
Prema njegovom svjedočenju, među zatočenicima je bilo i više Crnogoraca, a tvrdio je da je prema njima postojalo posebno neprijateljstvo. Govorio je i o ljudima koje je, kako kaže, viđao teško povrijeđene, kao i o zarobljenicima čija sudbina nakon boravka u Lori nije bila poznata.
Bojović je o torturi u Lori svjedočio pred crnogorskim tužilaštvom 2012. godine, a ponovo je saslušan u februaru 2025. godine, po zamolnici splitskog tužilaštva. Prema njegovim riječima, do danas nije dobio naknadu od države Crne Gore niti drugu institucionalnu pomoć zbog posljedica koje je pretrpio.
Lora i Morinj – dvije priče koje Podgorica sada stavlja u isti okvir
Podgorica insistira da se dvije priče ne smiju posmatrati kao političko nadmetanje oko toga čije su žrtve „važnije“. Crnogorski zvaničnici pitanje Lore sve češće postavljaju kao pitanje jednakog odnosa države prema sopstvenim državljanima.
Sa hrvatske strane, međutim, postoji drugačiji stav. Grlić Radman je ranije poručio da se slučajevi Lore i Morinja ne mogu izjednačavati, navodeći da je hrvatsko pravosuđe vodilo postupke za zločine u Lori i donijelo pravosnažne presude.
Upravo zbog toga pitanje Lore ima i pravnu i političku dimenziju: osim zahtjeva porodica i preživjelih za obeštećenje, ostaje pitanje odgovornosti za zločine i procesuiranja svih odgovornih.
Bojović je u javnom svjedočenju kazao da je dva puta davao iskaz, ali da još nije dočekao pravosudni epilog koji bi, kako smatra, donio satisfakciju žrtvama.
Jedan sto, više otvorenih pitanja
Današnji sastanak u Zagrebu zato dolazi u trenutku kada se odnosi Crne Gore i Hrvatske nalaze pred mnogo širim paketom pitanja nego što je sudbina „Jadrana“.
Na jednoj strani je hrvatski zahtjev da se riješi pitanje broda i šire vojne sukcesije, uz tvrdnju Zagreba da raspolaže dokumentacijom o imovini koja je nakon raspada Jugoslavije završila u Crnoj Gori.
Na drugoj je Podgorica, koja poručuje da formalni zahtjev za 2,7 milijardi dolara nije dobila, da „Jadran“ smatra svojom legitimnom imovinom i da će o svim otvorenim pitanjima razgovarati na osnovu dokumenata i međunarodnog prava.
Između ta dva nivoa nalaze se pitanja ratne prošlosti – Morinj, Lora, žrtve i njihove porodice. Hrvatska traži satisfakciju za svoje državljane zatočene u Morinju, dok Crna Gora sada najavljuje da će, poslije više decenija, pokušati da riješi pitanje obeštećenja svojih građana koji su prošli kroz Loru.
