Tragedija koja je u januaru 2020. godine potresla Split i region dobila je svoj sudski epilog. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je i službeno dostavio pravomoćnu presudu kojom je Filip Zavadlav osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina zbog ubistva trojice muškaraca. Ovaj slučaj, od samog početka pa do sudskog epiloga, izazivao je golemu pažnju javnosti, otvorivši brojne teške teme o vršnjačkom nasilju, dilerima, nefunkcionisanju institucija i granicama ljudskog očaja.
Krvavi pohodi splitskim ulicama
Krvavi događaji odigrali su se 11. januara 2020. godine u popodnevnim časovima u splitskim kvartovima Varoš i Get. Filip Zavadlav, tada 31-godišnji pomorac, naoružan automatskom puškom – kalašnjikovom – šetao je ulicama grada i tražio osobe koje su duže vrijeme maltretirale, reketirale i fizički napadale njegovog brata zbog narko-dugova.
U precizno planiranom i hladnokrvnom pohodu, Zavadlav je na motociklima i ulicama usmrtio Marinačića Marina Paića, Marina Bobana i Juricu Torlaka, ispalivši rafalne hice u njih. Nakon ubistava, mirno je prošetao centrom grada sa puškom preko ramena, što su snimile nadzorne kamere i šokirani prolaznici, a potom je ubrzo i uhapšen od strane policije u jednom kafiću.
Tokom istrage i suđenja isplivala je mučna pozadina priče: porodica Zavadlav bila je u teškoj situaciji, a braća su bila pod stalnim pritiskom i prijetnjama lokalnih dilera koji su od njih iznuđivali novac, uvlačeći ih u svijet zavisnosti i kriminala.
Fenomen podrške javnosti: „Anđeo osvetnik“ ili hladnokrvni ubica?
Ono po čemu je ovaj slučaj jedinstven jeste neviđena reakcija javnosti. Dok su policija, pravosuđe i porodice žrtava u njemu vidjele klasičnog, višestrukog ubicu koji je presudio u stilu mafijakih obračuna, na društvenim mrežama i ulicama Splita stvorio se nesvakidašnji talas podrške.
Za veliki dio javnosti, Zavadlav je preko noći postao simbol „malog čovjeka“ kojeg je država ostavila na cedilu. Otvorene su brojne podržavajuće grupe na društvenim mrežama koje su skupljale novac za njegovu odbranu, a građani su ga doživljavali kao „žrtvu sistema“ i oca/brata koji je učinio ono što institucije nisu smjele ili htjele – zaštitio svoju porodicu od narko-nasilnika. U Splitu su se mogle čuti i teze da su ubijeni sami krivi za svoju sudbinu s obzirom na kriminalni milje u kojem su djelovali.
S druge strane, pravni eksperti i porodice žrtava oštro su osuđivali svaku glorifikaciju zločina, ističući da niko nema pravo da uzima pravdu u svoje ruke i da se ubistvo ne može opravdati osvetom, jer bi to značilo uvođenje zakona džungle.
Pravni epilog i trenutno stanje
Tokom višegodišnjeg sudskog procesa, predmet je prolazio kroz različite faze i izmjene presuda (uključujući i nepravomoćne odluke na 40 godina), uz brojna psihijatrijska vještačenja o njegovoj uračunljivosti u trenutku zločina.
Vrhovni sud je sada presudio da je kazna od 35 godina zatvora adekvatna težini počinjenog trostrukog ubistva. Sam Zavadlav je i tokom izricanja ove odluke negirao krivicu u klasičnom smislu, odbijajući da prihvati moralnu odgovornost na način na koji je tužilaštvo predstavlja, te je najavio nastavak pravne borbe putem ustavnih tužbi i potencijalnih žalbi međunarodnim sudovima.
Sa druge strane, porodice ubijenih mladića izrazile su duboko razočaranje i ogorčenje ishodom, naglašavajući da nijedna kazna ne može vratiti izgubljene živote, dok splitska i hrvatska javnost i dalje ostaju duboko podijeljene svaki put kada se ime Filipa Zavadlava pojavi u medijima.
