Iskustva iz različitih evropskih zemalja i odbojkaških sistema značajno su je oblikovala, ne samo kao igračicu već i kao osobu, kaže Ksenija Božović za Regionpress. Ističe da je najljepši dio ovog posla kada vidite da sav taj rad postaje dio jedne zajedničke priče. Djevojke napreduju, vjeruju u sebe i iz akcije u akciju postaju sve bolje.
Nekadašnja reprezentativka i igračica sa iskustvom iz klubova u inostranstvu danas je direktorica ženskih reprezentativnih selekcija Crne Gore. Ksenija Božović odbojkaški teren zamijenila je direktorskom kancelarijom, ali je ostala tamo gdje je oduvijek pripadala – u odbojci.
Odbojkaška karijera donijela joj je iskustvo igranja na različitim evropskim terenima, reprezentativni dres i priliku da upozna različite odbojkaške sisteme. Danas je njena uloga drugačija – umjesto da razmišlja o sopstvenom učinku na terenu, prati razvoj čitavih reprezentativnih selekcija i radi na stvaranju sistema za budućnost crnogorske odbojke. U razgovoru za Regionpress, Ksenija Božović govori o lekcijama koje je ponijela iz igračke karijere, iskustvima koja joj danas pomažu u radu, izazovima selekcije najmlađih igračica, ali i o onome što javnost ne vidi kada reprezentacija izađe na teren.
Božović je tokom dvije decenije karijere igrala u Crnoj Gori, Srbiji, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Azerbejdžanu i Mađarskoj, noseći dres klubova poput Budućnosti, Zrenjanina, Kleka, Šarloa, Vizbadena, Telekom Bakua i Bekeščabe.
Lekcije koje ostaju nakon igračke karijere
Kada danas pogledate svoju igračku karijeru, od prvih odbojkaških koraka do reprezentativnog dresa i klubova u inostranstvu, šta je ono što biste izdvojili kao najvažniju lekciju koju ste ponijeli iz tog perioda?
-Svaki profesionalni sportista se tokom karijere susretne sa različitim situacijama – od težih perioda, poput loše forme ili povreda, do trenutaka kada igra na visokom nivou. Najvažnija lekcija koju sam naučila jeste da budem strpljiva, da se izborim sa svakom teškom situacijom koja dođe i da, bez obzira na okolnosti, budem dosljedna, nastavim da se trudim i dajem maksimum.
Iskustvo iz različitih sistema danas pomaže u radu sa reprezentacijama
Igrali ste u više evropskih zemalja i različitim odbojkaškim sistemima. Koliko su vas ta iskustva kao igračicu oblikovala za posao koji danas radite kao direktorica ženskih reprezentativnih selekcija?
-Smatram da su me iskustva iz različitih evropskih zemalja i odbojkaških sistema značajno oblikovala, ne samo kao igračicu već i kao osobu.
Danas, u ulozi direktorice ženskih reprezentativnih selekcija, ta iskustva mi mnogo znače. Bolje razumijem šta igračice prolaze, šta im je potrebno da bi napredovale i koliko je važno stvoriti kvalitetno i zdravo okruženje za rad.
„Oduvijek sam znala da želim da ostanem u sportu“
Kada ste završili igračku karijeru, jeste li odmah znali da želite da ostanete u odbojci i na neki drugi način, ili je odluka da se posvetite radu u sportu došla postepeno?
-Oduvijek sam znala da želim da ostanem u sportu i smatrala sam da je to oblast u kojoj mogu najviše da doprinesem.
Sa dolaskom Nikole Kažića na čelo Odbojkaškog saveza Crne Gore otvorila mi se prilika da ostanem u odbojci i tu nije bilo previše razmišljanja.
Sa druge strane terena – razvoj novih generacija
Danas ste sa druge strane terena – više niste igračica koja treba da razmišlja o svom učinku, već osoba koja prati razvoj čitavih reprezentativnih selekcija. Šta je u toj ulozi najzahtjevnije, a šta vam donosi najveće zadovoljstvo?
-Svaka igračica je drugačija, od onih najmlađih do najiskusnijih. Moj zadatak je da pratim njihov razvoj, od učinka na terenu do određenih znakova koji mi mogu pokazati da je nekoj od njih potrebna dodatna podrška.
Uspjeh svake od njih me raduje i kada vidim kako napreduju i rastu iz sezone u sezonu, znam da radimo dobar posao.
Posebno je zahtjevan period selekcije najmlađih igračica. Zajedno sa selektorom pratim takmičenja, prepoznajemo potencijal i selektirane djevojčice uvodimo u sistem reprezentacije.
To je dug proces i jako je važno da djeca koja nisu selektirana razumiju da to što ovog puta nisu izabrane za jednu reprezentativnu akciju ne znači da za njih više nema mjesta. Važno je da nastave da treniraju, rade i vjeruju u sebe, jer svaka nova sezona donosi novu priliku.
Ono što javnost ne vidi iza reprezentativnog dresa
Koliko se posao direktorice ženskih reprezentacija razlikuje od onoga što ljudi vide spolja? Šta je ono što se ne vidi kada reprezentacija izađe na teren?
-Posao direktorice ženskih reprezentacija mnogo je širi od onoga što javnost vidi.
Kada reprezentacija izađe na teren, vidi se utakmica, ali iza toga stoje mjeseci planiranja, komunikacije sa klubovima, organizacije putovanja i okupljanja, kao i praćenje igračica.
Posebno je važan rad sa mlađim selekcijama i stvaranje sistema za budućnost.
Najljepši dio ovog posla je kada vidite da sav taj rad postaje dio jedne zajedničke priče, da djevojke napreduju, vjeruju u sebe i iz akcije u akciju postaju sve bolje.
