Od Cetinjskog bijenala i grafičke matrice do ekološkog aktivizma, aikidoa i mističnog iskustva Tibeta — vizuelna umjetnica i autorka projekata „Ž-Art“ i „Mentalna ekologija“ za Regionpress govori o tome kako kroz kreativnost spoznajemo sebe i mijenjamo okruženje.
Cetinjska umjetnica Milena Živković, za Regionpress govori o stvaralačkom radu koji spaja grafiku, land art, svjetlosne instalacije i ekološki aktivizam. Od prvih susreta sa umjetnošću na Cetinjskom bijenalu, preko studija na Fakultetu likovnih umjetnosti u klasi profesorke Anke Burić, pa sve do autorskih inicijativa u okviru Naučno-tehnološkog parka Crne Gore, Milena otkriva za Region Press kako spoj stvaralačke discipline, principa aikidoa i iskustava sa nesvakidašnjeg hodočašća na Tibetu oblikuje njen jedinstveni koncept — mentalnu ekologiju.
Rođeni ste i odrasli na Cetinju, u gradu bogate kulturne baštine, ali i u porodici izuzetno posvećenoj umjetnosti i stvaralačkom radu. Kako su to podsticajno okruženje i kasnije školovanje u Srednjoj likovnoj školi „Petar Lubarda” oblikovali Vaš umjetnički senzibilitet i usmjerili Vas ka likovnom pozivu?
– Uticalo je veoma. Počeću od mog tate, koji je uz čaj, za vrijeme jela, neprestano čitao knjige i dnevne novine, pa do njegovih prijatelja koji su dolazili kod nas kući i često razgovarali o pročitanim knjigama — doduše, najviše o istorijskim temama. A najveći uticaj dogodio se kada sam se prvi put srela sa postavkom Cetinjskog bijenala. Tada sam imala devet godina. U meni je i dalje snažno sjećanje na to iskustvo, kada sam u Plavom dvorcu gledala konceptualni interaktivni rad. Nisam ni znala da je to umjetnost, samo sam obilazila postavke po gradu. Mislim da me je to iskustvo trajno promijenilo i učinilo da umjetnost postane moj život.
Na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju diplomirali ste i magistrirali na Odsjeku za grafiku u klasi profesorke Anke Burić. Po čemu pamtite te studijske godine i kako je rad sa profesorkom Burić uticao na Vaš odnos prema grafici kao mediju?
– Na FLU sam razvila holistički pristup umjetnosti, najprije kroz grafiku, jer me je proces rada na matrici uveo u vještinu strukture, discipline i jasnoće u tome što radiš. Grafika ponajviše pokazuje da talenat nije dovoljan i da je neophodna i disciplina — jer grafički otisak na kraju precizno, „matematički“, razotkriva i nedostatak talenta i nedostatak discipline.
Drugi dio tog holističkog pristupa nosim zahvaljujući prof. Anki, koja je imala izuzetan senzibilitet za moje eksperimentalne faze, ali i čuvenom prof. Ljubu Gligorijeviću i reditelju Vlatku Giliću. Zahvaljujući tim predivnim predavanjima nastao je projekat „Mentalna ekologija“, a u okviru njega i kreativni program „Disciplina mašte“.
Grafika precizno, „matematički“, razotkriva i talenat i disciplinu
Nakon završenih studija i usavršavanja, autorski rad proširujete osnivanjem brenda i edukativno-kreativne platforme Ž-Art. Šta je bila glavna iskra za pokretanje ove inicijative i kako biste definisali njenu osnovnu misiju u crnogorskom kulturnom prostoru?
– Ž-Art je prvobitno bio radni naziv za ekološko-umjetničko istraživanje „Mentalna ekologija“, koje sam započela 2020. godine, da bih 2021. zvanično predstavila projekat u saradnji najprije sa Ministarstvom ekologije, a zatim i sa Ambasadom Slovenije, NVO „Uzor“ i Kulturnim centrom „Pina“ iz Ljubljane.
Projekat istražuje snagu kreativnog potencijala pojedinca, bez obzira na talenat, uz primjenu kreativnosti u svakodnevnom životu kroz mikroakcije, čime se istovremeno razvija i ekološka svijest. Projekat je danas dio ekosistema inovacija u Naučno-tehnološkom parku (NTP), gdje se nalazi i moj atelje.
Paralelno sa radom u okviru Ž-Arta, Vaš lični autorski izraz se razvijao — od klasičnog grafičkog otiska do slikarstva, murala i svjetlosnih instalacija koje transformišu prostor. Kako je tekao taj prirodni prelaz sa grafike na rad sa svjetlošću, sjenkama i velikim formatima?
– Umjetnički proces nisam odvajala od ličnog razvoja i svakodnevnog života. Tako su svjetlost dana u najobičnijem trenutku svakodnevice i ona metafizička svjetlost postale sastavni dio svih mojih projekata — od ciklusa slika i murala, do intervencija u prostoru i land arta. Sve je vođeno principom grafike: fokus na proces, jasnoću, disciplinu i produbljivanje svrhe.
Kroz radionice pod nazivom „Disciplina mašte” radite i sa djecom i sa odraslima na oslobađanju stvaralačkog potencijala. Budući da često ističete kako briga o okruženju počinje iznutra, koliko je u ovoj metodologiji zastupljen koncept mentalne ekologije — odnosno, na koji način kroz oslobađanje mašte pomažete ljudima da najprije „očiste” i oslobode sopstveni unutrašnji prostor?
– Mentalna ekologija i kreativni program „Disciplina mašte“ zapravo su moji umjetnički radovi, samo u formi kursa kroz koji, na osnovu svog decenijskog iskustva, aktiviram uspavanu kreativnost kod pojedinca. Uspavana kreativnost znači životarenje, automatizaciju života, odsječenost od lične snage i slično.
Program podsjeća da se prvi otpad stvara u umu, stanju svijesti, letargiji, apatiji i nedostatku empatije, a da tek kao posljedicu toga stvaramo i fizički otpad. Polazište programa proizilazi iz dvije teze: Jozefa Bojsa, koji kaže da je „svaki čovjek umjetnik“, i Karla Junga, da „svaki čovjek nosi arhetip homo creatora“ — prirodnu potrebu da stvara. Program podsjeća ljude da kreativnost nije namijenjena samo stvaranju umjetnosti, već predstavlja i način na koji rješavamo izazove i gradimo sopstveni sistem u kojem ne preživljavamo, već uistinu živimo.
Prvi otpad stvara se u umu — letargiji, apatiji i nedostatku empatije
Upravo kroz takva iskustva, Vaš angažman dobija i snažnu ekološku komponentu — od korišćenja ekoloških materijala do poruka o zaštiti prirode. Kako umjetnost po Vašem mišljenju može postati efikasno oruđe za podizanje ekološke svijesti i pokretanje zajednice?
– Sve umjetnosti to mogu. Sve zavisi od senzibiliteta, a moje polje djelovanja jeste oblast savremene, konceptualne umjetnosti.
Inicijativa „Homo Creatori za svoj grad” usmjerena je na oživljavanje zapuštenih gradskih prostora. Koliko je za Vas važno izmještanje umjetnosti iz galerija na ulice i kakve reakcije građana Vas najviše pokreću?
– Taj projekat je u punoj snazi prikazao kreativni potencijal pojedinca, bez obzira na njegov formalni talenat.
Aikido mi pomaže da povežem um i srce kako bismo bili prisutni u cijelom tijelu
Gledajući Vaš dosadašnji opus, čini se da Vas neumorno privlače teme refleksije, unutrašnjeg prostora čovjeka i prirode koja ga okružuje. Kako pronalazite ravnotežu između tih unutrašnjih istraživanja i spoljašnjeg aktivizma?
– Teško! (smijeh) Tu mi pomaže predivna borilačka vještina aikido, mada je i sama umjetnost na neki način borilačka vještina. Aikido mi pomaže da povežem um i srce, kako bi tijelo ušlo u iskustvo lakše integracije i artikulacije. Zato sam principe aikidoa uključila u kreativni program „Disciplina mašte“, koji ponovo počinje na jesen. Važno je da budemo prisutni ne samo u umu, već u cijelom tijelu.
Boravili ste na Himalajima tik prije nego što je taj region zadesila katastrofa uzrokovana ubrzanim topljenjem glečera. Kakve utiske nosite sa tog putovanja, kako ste doživjeli saznanje o razmjerama tragedije i u kolikoj mjeri je to iskustvo potvrdilo Vaše stavove o ranjivosti planete?
– Tačnije, bila sam na Tibetu, na hodočašću na svetoj planini Kailaš. Da bismo tamo stigli, prošli smo nepalskim putem koji danas više ne postoji. I dalje nemam kapacitet da u potpunosti shvatim da su ti ljudi i djeca kod kojih smo boravili, kao i čitav taj put, nestali zauvijek.
To je jedno od onih putovanja koja vam obilježe život, na koje nas je poveo moj prijatelj, kineziolog i fotograf Zoran Milišić, zajedno sa 26 ljudi iz čitavog regiona. Za to iskustvo nemam pravih riječi. Pored duboke zahvalnosti, mogu samo reći da je život zaista velika tajna i da, nakon katastrofe koju smo za dlaku izbjegli, shvatam koliko zapravo malo znamo o sili prirode i putovanju duša.
Nakon katastrofe koju smo za dlaku izbjegli, shvatam koliko malo znamo o sili prirode
Kada pogledate put koji ste prešli od studija grafike do prepoznatljivog ekološko-umjetničkog brenda, koji su naredni koraci? Kakve projekte ili nove formate radionica planirate u narednom periodu?
– Trenutno u NTP-u pripremam novi ciklus radionica „Disciplina mašte“ — onlajn i uživo — koje će biti dodatno produbljene upravo iskustvima sa mog putovanja na Tibet.
Takođe, radim na ciklusu radova „Živa slika“, seriji apstraktnih ostvarenja velikog formata sa konceptom ispisanog teksta koji ostaje u prvom sloju slike i tako stvara njen energetski otisak.
Pored toga, na Tibetu sam snimila video-materijal koji će poslužiti za kratki dokumentarni film. Snimanje ću nastaviti i u Crnoj Gori, jer jedan dio Tibeta neodoljivo podsjeća na naše predjele, dok je i potopljeni nepalski put takođe zabilježen kamerom, čime čitava priča dobija još dublji sloj.
