O čuvanju recepture za Ohridski biser, vijeku tradicije i porodičnoj tajni, zanatu, ali i diplomatiji, čitajte u Regionupress direktno od Mihajla Fileva.
Gotovo cijeli vijek porodica Filev čuva jednu od najprepoznatljivijih tajni Ohrida – umijeće izrade autentičnog Ohridskog bisera, kaže za Regionpress Mihajlo Filev, naslednik porodične tajne. Mihail je i počasni konzul Republike Srbije u Ohridu.
Od susreta Nikole Fileva i ruskog emigranta Jovana Subanovića 1919. godine, preko četiri generacije majstora, do današnjih dana, ova porodična priča postala je mnogo više od zanata. Ona je spoj tradicije, identiteta, porodičnog amaneta i kulturne baštine Ohrida. O tome kako se čuva nasljeđe, prepoznaje originalni Ohridski biser, ali i kako se grade mostovi između Srbije i Sjeverne Makedonije..
„Odrastao sam u našoj staroj porodičnoj kući, u samom centru Ohrida, u blizini Starog Činara. To je bilo moje djetinjstvo: stara porodična radnja, radionica, biserne perlice, alati i zanat koji sam gledao svojim očima. Posmatrao sam kako rade moja baka Slavjanka, majka Vasilikija i otac Nikola. Od njih sam učio ne samo zanat, već i ono što je mnogo važnije – moralne, etičke, ljudske i porodične vrijednosti“, počinje razgovor Mihajlo Filev.
Naučen da čuva porodični obraz, tradiciju i tajnu zanata
Ističe da su ga učili da čuva porodični obraz, tradiciju i tajnu zanata.
„To je najveća vrijednost koju sam naslijedio“, poručuje Mihajlo.
On, kako navodi, nažalost, nije upoznao djeda Mihajla, drugu generaciju majstora, po kome je i sam dobio ime.
„Preminuo je prije nego što sam se rodio. Ali mnogo sam slušao o njemu, o njegovoj ljudskoj i profesionalnoj veličini. Gledao sam njegove stare intervjue na RTS-u, u emisijama „Karavan – Ohrid“ iz 1954. i 1968. godine, gdje je govorio o zanatu i pokazivao dio tradicionalnog načina izrade. Ponosan sam na njega, kao i na sve svoje pretke. Posebno na mog pradjeda Nikolu, koji je prvi započeo ovu tradiciju nakon što je tajnu recepturu naučio od ruskog emigranta Jovana Subanovića. Sve je to, na neki način, bila sudbina i Božja promisao“, smatra Mihajlo Filev.
Fantastična i istinita priča
Priča o nastanku Ohridskog bisera vezana je za Vašu porodicu, Vašeg pretka Nikolu Fileva i ruskog emigranta Jovana Subanovića. Koliko je ta porodična priča danas važna za očuvanje identiteta i autentičnosti Ohridskog bisera?
-Ta priča je fantastična, ali istovremeno istinita. Upravo zbog nje i zbog rada kroz četiri generacije, mi smo opstali gotovo sto godina.
Moj pradjed Nikola Filev je 1919. godine u Ohridu upoznao ruskog emigranta Jovana Subanovića. Nikola je tada bio vlasnik kafane „Velika Srbija“. Jovan je došao iz regiona Bajkalskog jezera, a njih dvojica su postali veliki prijatelji.
Jovan je primijetio sličnosti između Ohridskog i Bajkalskog jezera, posebno u flori i fauni, kao i postojanje slične vrste ribe – plašice. On je poznavao staru tajnu izrade emulzije od riblje krljušti. Pokušao je da taj recept primijeni na Ohridu i u tome je uspio.
Iz zahvalnosti prema mom pradjedu Nikoli, koji se prema njemu odnosio kao prema članu porodice, Jovan mu je prenio tajnu recepturu za izradu Ohridskog bisera.
Tako je počela naša porodična tradicija. Godine 1928. dobili smo i prvi sertifikat za djelatnost kao poseban zanat, uz ukaz kralja Aleksandra Karađorđevića.
Danas, poslije četiri generacije, ta istorija predstavlja temelj našeg identiteta i autentičnosti. Porodice Filev i Talev uspjele su da sačuvaju tradiciju i zaštite je kroz relevantne institucije, dokumentaciju i sertifikaciju.
Za nas Ohridski biser nije samo proizvod. On je istorija, zanat, identitet i porodično nasljeđe.
Specifična tehnologija izrade bisera
Ohridski biser je specifičan upravo po tome što se ne dobija na način na koji ljudi često zamišljaju prirodni biser. Šta biste voljeli da svaki turista ili kupac zna prije nego što kupi pravi Ohridski biser?
-Najvažnije je da kupac zna šta kupuje.
Ohridski biser ima svoju specifičnu tehnologiju izrade i upravo je način na koji nastaje ono što ga čini posebnim. Za mene je važno da svako ko se interesuje za istoriju i tehnologiju Ohridskog bisera prije dolaska u Ohrid pročita nešto o njegovoj tradiciji, a zatim posjeti autentične porodične radionice.
Kod nas kupac može da vidi kako se zanat tradicionalno radi, da dobije validan sertifikat i da se upozna sa zaštitom koju proizvod ima.
Nažalost, u Ohridu postoji problem zloupotrebe naziva „Ohridski biser“. Ima mnogo proizvoda koji se tako nazivaju, a nemaju istorijsku ni pravnu vezu sa autentičnim zanatom.
Mi se zbog toga ne želimo svađati sa bilo kim. Naš odgovor je kvalitet, istorija, tradicija i transparentnost. Našim kupcima dajemo validan sertifikat, garanciju i servis.
Vjerujem u fer-plej. Svako treba da se bori svojim kvalitetom i da dobije onoliko koliko je svojim radom zaslužio.
Doktorand iz diplomatije, usavršva zanate
Vi ste četvrta generacija porodice Filev koja se bavi ovim zanatom. Da li je bilo trenutaka kada ste pomislili da možda nećete nastaviti porodičnu tradiciju – i šta Vas je definitivno opredijelilo da je nastavite?
-Odrastao sam i školovao se u Ohridu kao jedinac u porodici Filev. Završio sam Fakultet za turizam u Ohridu, a paralelno sam učio i druge zanate koji su povezani sa mojim osnovnim zanimanjem – filigranstvo, zlatarstvo, brušenje dragog i poludragog kamenja. Želio sam da kroz to dodatno obogatim našu ponudu nakita.
Kasnije sam završio i magistarske studije iz diplomatskih nauka, a trenutno sam pred odbranom doktorskog rada iz oblasti diplomatije.
Imao sam talenta i za neke druge stvari. Bavio sam se fudbalom, sviram gitaru, imao sam različite snove. Ali ljubav prema porodici i osjećaj moralne odgovornosti prema amanetu koji su mi ostavile tri generacije bili su jači.
Zato sam odlučio da nastavim taj put.
Danas želim da taj amanet jednog dana predam petoj generaciji – svojoj djeci, mojim kćerkama Mini i Irmi i sinu Nikoli. Volio bih da oni nastave tradiciju i da naš brend sačuvaju, razvijaju i učine još prepoznatljivijim u regionu i svijetu.
Od kraljica i kraljeva na dvoru, do Novaka Đokovića
Biser koji su nosile kraljevske porodice i svjetske zvijezde
Vaše bisere su nosile brojne poznate ličnosti – od kraljevskih porodica do glumica, sportista i drugih javnih ličnosti. Ko posebno izdvajate i postoji li neka priča koja Vam je ostala u sjećanju?
-Tokom ovih gotovo sto godina, veliki broj poznatih ljudi širom svijeta imao je Ohridski biser u svojim kolekcijama.
Ne bih mogao sve da ih nabrojim, niti bih želio nekoga da izostavim, jer je za nas svaki kupac važan i svaki čovjek koji je naš proizvod ponio sa sobom postao svojevrsni ambasador Ohridskog bisera.
Među najpoznatijim ličnostima koje su nosile naše bisere bile su kraljica Marija Karađorđević, danska kraljica Margareta, holandska kraljica Julijana, švedska kraljica Silvija, kao i britanski kraljevski par, kralj Čarls i kraljica Kamila.
Naši biseri našli su put i do brojnih svjetskih glumaca, estradnih umjetnika, sportista, političara i poslovnih ljudi. Među njima je i Novak Đoković.
Ipak, meni je uvijek najdraži susret sa čovjekom, bez obzira na njegovu funkciju ili slavu.
Imao sam priliku da upoznam mnogo poznatih ljudi sa svih meridijana. Kada se zatvore vrata protokola, svi su oni ljudi koji vole da razgovaraju, da se našale i nasmiju. I sam volim šalu na svoj račun, kada okolnosti to dozvoljavaju.
Mislim da upravo taj ljudski kontakt često ostane u najljepšem sjećanju.
Koliko je teško danas sačuvati autentičnost Ohridskog bisera u vremenu kada se na tržištu pojavljuje mnogo nakita koji nosi naziv „Ohridski biser“? Da li kupac može lako da prepozna original?
-Nije lako, ali autentičnost se ne čuva samo riječima – ona se dokazuje istorijom, dokumentima, tehnologijom, kvalitetom i kontinuitetom.
Naš zanat je rezultat rada četiri generacije. Zato smatram da kupac treba da obrati pažnju na porijeklo proizvoda, sertifikat i mogućnost da vidi gdje i kako je proizvod napravljen.
Nama je važno da kupac ne dobije samo lijep komad nakita. Želimo da dobije priču, istoriju, garanciju i sigurnost da je kupio ono što mu je predstavljeno.
U tome je razlika između proizvoda i tradicije.
Čast mi je što sam počasni konzul Srbije
Godine 2022. postali ste počasni konzul Srbije u Ohridu. Kako doživljavate tu funkciju i šta za Vas znači činjenica da upravo iz Ohrida predstavljate vezu između Srbije i Sjeverne Makedonije?
-Za mene je to ogromna čast, ali istovremeno i velika odgovornost.
Želim da zahvalim Republici Srbiji što me je imenovala i Republici Sjevernoj Makedoniji što me je prihvatila na toj funkciji.
Imao sam ranije ponude da predstavljam i druge zemlje, ali kada je Srbija u pitanju, za mene je odgovor bio u srcu i duši.
Srbija i Sjeverna Makedonija imaju duboke istorijske, kulturne, porodične i ljudske veze. Geografska blizina samo je jedan dio te priče. Mnogo važnije su porodice, prijateljstva, kumstva, zajedničke vrijednosti i međusobno poštovanje koje traje generacijama.
Moje porodično iskustvo to najbolje pokazuje. Moja prabaka Danica Elezović bila je porijeklom iz Vučitrna, a druga baka Ljubinka iz Prištine. Zato za mene te veze nisu samo diplomatska teorija – one su dio mog ličnog života i porodičnog identiteta.
Ohrid i Srbija imaju snažne istorijske, kulturne i porodične veze. Može li Konzulat Srbije u Ohridu biti više od diplomatskog predstavništva – svojevrsna tačka povezivanja ljudi, kulture, turizma i privrede dva naroda?
-Upravo to treba da bude.
Vjerujem da počasni konzulat može biti dodatna „brza traka“ na već postojećem bratskom autoputu koji povezuje naše ljude.
Naše veze su toliko snažne da predstavljaju idealnu osnovu za još veću saradnju u kulturi, turizmu, privredi, obrazovanju, sportu i drugim oblastima.
Kada imate dva naroda koja su istorijski i porodično toliko bliska, onda je prirodno da diplomatija bude više od protokola.
Želim da konzulat bude mjesto susreta, komunikacije i povezivanja. Da pomogne ljudima da se bolje upoznaju, privrednicima da sarađuju, turistima da otkrivaju obje zemlje, a kulturnim institucijama da još snažnije razmjenjuju ideje i projekte.
Vjerujem da su upravo ovakve veze garancija bolje budućnosti, mira, stabilnosti i prosperiteta cijelog regiona.
Naš amanet je zaštita bisera koji ne smije ostati a nivou luksuznog suvenira
Ohridski biser je postao svojevrsni kulturni ambasador Ohrida. Šta biste voljeli da on predstavlja u svijetu za narednih 50 ili 100 godina – samo luksuzni suvenir ili mnogo više od toga?
-Volio bih da bude mnogo više od luksuznog suvenira.
Ohridski biser je za ovih gotovo sto godina postao prepoznatljiv brend i kulturni ambasador Ohrida i Sjeverne Makedonije.
Svaka generacija je donijela nešto novo. Mijenjali su se modeli, materijali, načini prezentacije i marketing, ali suština je ostala ista.
I ja, kao četvrta generacija, zajedno sa svojim ocem Nikolom, nastojim da unaprijedim ono što smo naslijedili. Normalno je da u našu manufakturu postepeno ulaze nova tehnika, savremeni alati, pa i vještačka inteligencija, kao dio razvoja koji donosi savremena nauka.
Ali postoji granica preko koje se ne ide.
Naš amanet je da ostanu zaštićeni patent i tajna tehnologija izrade. Sve može da se mijenja, ali duh, priroda, identitet, istorija, miris i ukus tradicije moraju ostati isti.
To je ono po čemu treba da nas prepoznaju i za 50 i za 100 godina.
Ohridski biser treba da bude simbol Ohrida, ali i priča o porodici, prijateljstvu, zanatu, istrajnosti i kulturi.
I možda je upravo to njegova najveća vrijednost – kada neko ponese Ohridski biser sa sobom, ne nosi samo komad nakita. Nosi dio priče o Ohridu.
A ono što je Bog sastavio, niko ne može da rastavi. Tako doživljavam i srpsko-makedonsko bratstvo i prijateljstvo.
