Kad je naučna fantastika sletjela na filmsko platno: Kako je „Put na Mjesec“ stvorio modernu kinematografiju
Prije više od jednog vijeka, francuski iluzionista Žorž Melijes izmislio je specijalne efekte, lansirao raketu u oko Mjeseca i pokazao svijetu da pokretne slike mogu pričati fantastične priče.
Godin1902. bioskopi širom Evrope i Amerike još uvijek prikazuju kratke dokumentarne zapise: voz koji ulazi u stanicu, radnike koji izlaze iz fabrike ili prolaznike na ulici. Publika je fascinirana samom tehnologijom, ali priča još uvijek nedostaje. A onda se pojavljuje čovjek koji odlučuje da kamerom ne snima stvarnost, već – maštu.
Francuski režiser i iluzionista Žorž Melijes (Georges Méliès) iste godine objavljuje svoje remek-djelo „Put na Mjesec“ (Le Voyage dans la Lune), film koji će zauvijek promijeniti istoriju sedme umjetnosti i postati prvi naučno-fantastični spektakl u istoriji.
Vizija inspirisana velikanima književnosti
Inspirisan romanima Žila Verna (Od Zemlje do Mjeseca) i H. Dž. Velsa (Prvi ljudi na Mjesecu), Melijes je osmislio priču o grupi astronoma koji predvođeni profesorom Barbenfujom (kojeg igra sam Melijes) odlučuju da napuste Zemlju.
Konstruišući džinovski top, naučnici ispaljuju kapsulu direktno ka Mjesecu. Tamo ih dočekuje neobičan pejzaž, ali i neprijateljski nastrojeni stanovnici – Seleniti. Nakon napete borbe i bjekstva, istraživači uspijevaju da poguraju kapsulu sa ivice Mjeseca i bezbjedno padnu natrag u okean na Zemlji, gdje ih dočekuju kao heroje.
Čuveno „oko u Mjesecu“ i rađanje specijalnih efekata
Iako film traje svega pedesetak minuta (zavisno od brzine projekcije tog vremena, oko 13 do 15 minuta), svaka sekunda trake bila je prožeta revolucionarnim tehnikama. Melijes je bio pionir koji je izmislio ono što danas nazivamo vizuelnim efektima.
Koristeći svoje pozorišno i mađioničarsko iskustvo, primijenio je takozvani „stop-trik“ (zaustavljanje kamere kako bi likovi nestali u oblaku dima), duplu ekspoziciju, preklapanje slika i složene scenografske mehanizme. Za one najekskluzivnije projekcije, svaka filmska traka ručno je bojena četkicom, kadar po kadar.
Iz tog poduhvata rođena je i najpoznatija scena u istoriji ranog filma: kapsula koja se zabija u samo oko „Čovjeka na Mjesecu“ – motiv koji je postao neizbrisiv dio pop-kulture.
Trijumf na blagajnama i holivudska krađa
„Put na Mjesec“ postao je neviđeni globalni hit. Publika je bila opčinjena. Međutim, finansijska sudbina samog autora bila je tragična.
U vrijeme kada autorska prava nijesu bila regulisana kao danas, čuveni američki pronalazač Tomas Edison nabavio je jednu kopiju filma, tajno je umnožio i distribuirao širom Sjedinjenih Američkih Država. Edison je zaradio bogatstvo, dok Melijes od američkog trijumfa nije vidio gotovo ni centa, što ga je decenijama kasnije dovelo do bankrota.
Nasljeđe koje živi
Uprkos nepravdi, istorija je postavila stvari na svoje mjesto. „Put na Mjesec“ ostaje spomenik ljudskoj mašti. Prije ovog filma, bioskop je bio samo tehnološko čudo; nakon njega, postao je najmoćniji medij za pričanje priča.
Melijes je pokazao da kamera ne mora samo da bilježi svijet oko nas – ona ga može i izmisliti.
