Patrijarh srpski Pavle preminuo je 15. novembra 2009. godine, a njegov život obilježili su skromnost, mudrost i posvećenost vjeri. I sedamnaest godina kasnije, njegove riječi i životni primjer ostaju duboko urezani u sjećanje vjernika i poštovalaca.
Navršilo se 17 godina od smrti patrijarha srpskog Pavla, jednog od najpoštovanijih poglavara Srpske pravoslavne crkve, čiji su skromnost, mudrost i način života ostavili dubok trag među vjernicima, ali i ljudima različitih uvjerenja.
U Beogradu 15. novembra 2029. godine, patrijarh Pavle preminuo je u 95. godini života. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe u novijoj istoriji Srpske pravoslavne crkve, ali sjećanje na čovjeka koji je živio jednostavno, daleko od raskoši i privilegija, ostalo je snažno i danas.
Od Gojka Stojčevića do 44. patrijarha Srpske pravoslavne crkve
Rođen je 11. septembra 1914. godine kao Gojko Stojčević u selu Kućanci, u Slavoniji. Rano je ostao bez roditelja, a odrastao je uz tetku. Školovao se u Sarajevu i Beogradu, gdje je završio Bogoslovski fakultet.

Zamonašio se 1948. godine u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kada je dobio ime Pavle. Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 1957. godine, a na toj dužnosti proveo je više od tri decenije.
Za 44. patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine, naslijedivši patrijarha Germana. Na čelu SPC ostao je sve do smrti 2009. godine.
Skromnost kao životno opredjeljenje
Patrijarh Pavle ostao je upamćen po izuzetnoj skromnosti i jednostavnom načinu života. Nije težio materijalnom bogatstvu niti privilegijama koje je nosio njegov položaj. Često je koristio gradski prevoz, kretao se pješice i lično vodio računa o svojim svakodnevnim potrebama.
Njegov život bio je primjer dosljednosti između riječi i djela, zbog čega je uživao veliko poštovanje i izvan crkvenih krugova.

Posebno se pamti njegova poruka „Budimo ljudi“, koja je postala jedna od njegovih najcitiranijih rečenica.
Posljednje počivalište u manastiru Rakovica
Patrijarh Pavle upokojio se 15. novembra 2009. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, poslije duže bolesti.
Sahranjen je 19. novembra iste godine u manastiru Rakovica, u skladu sa sopstvenom željom. Njegov ispraćaj okupio je veliki broj vjernika i građana koji su željeli da mu odaju posljednju počast.
Manastir Rakovica i danas je mjesto na koje dolaze brojni vjernici kako bi posjetili njegov grob i odali mu poštu.
Sedamnaest godina nakon njegovog odlaska, patrijarh Pavle ostaje simbol skromnosti, duhovnosti i čovjekoljublja. Njegove riječi i životni primjer i dalje podsjećaju na vrijednosti koje ne gube značaj protokom vremena.
„Čuvajmo se neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi“, jedna je od najupećatljivijih izreka Patrijarha Pavla.
Govorio je „Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi“, „Svako vidi ono što želi“, „Mene može da ponižava ko god hoće, ali da me ponizi – nema čoveka na ovom svetu, sem jednog, a to sam ja“, „Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate“..

