Nakon jogurta, pavlake i kisjelog mlijeka, na red bi mogli doći hljeb i peciva. Građani se suočavaju i sa višim cijenama voća, povrća i drugih prehrambenih proizvoda, dok se sve češće postavlja pitanje koliko će još kućni budžeti moći da izdrže novi rast troškova.
Nakon najave domaćih mljekara o povećanju cijena jogurta, pavlake i kisjelog mlijeka, koje je u međuvremenu stupilo na snagu, novi udar na potrošače mogao bi uslijediti i kroz cijene hljeba i pekarskih proizvoda.
Domaće mljekare najavile su povećanje cijena fermentisanih mliječnih proizvoda od oko 8,5 odsto, uz obrazloženje da je riječ o korekciji nakon višegodišnjeg rasta troškova poslovanja i inflacije. Ipak, promjene na policama pojedinih trgovina bile su izraženije od najavljenog procenta.
Tako litar i po jogurta pojedinih domaćih proizvođača sada košta i do 2,09 eura, što je oko 40 centi više nego ranije. Pavlaka od 500 grama dostigla je cijenu od 1,65 eura, dok čašica kiselog mlijeka košta 39 centi. Iz Udruženja mljekara ranije su ukazali da je posljednja korekcija cijena ovih proizvoda bila 2022. godine, te da je kumulativna inflacija u međuvremenu dostigla 18,42 odsto.
Međutim, poskupljenja se ne zaustavljaju na mliječnim proizvodima. Udruženje pekara trebalo bi do kraja ove sedmice da razmotri kalkulacije i donese odluku o eventualnom povećanju cijena hljeba i peciva. Kao glavne razloge pekari navode visoke troškove energenata, nedostatak radne snage i potrebu za povećanjem zarada zaposlenih. Za sada nije precizirano koliko bi hljeb mogao biti skuplji, ali je jasno da bi eventualna korekcija dodatno opteretila svakodnevne troškove građana.
U međuvremenu, potrošači ukazuju i na rast cijena voća, povrća i brojnih drugih proizvoda u supermarketima. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se poskupljenja odnose na namirnice koje čine osnovu svakodnevne ishrane, pa građani sve teže mogu da izbjegnu veće izdatke, čak i kada kupuju samo najneophodnije.
Podaci Monstata pokazuju da su potrošačke cijene u septembru ove godine bile 5,2 odsto veće nego u istom mjesecu prošle godine, dok su cijene hrane i bezalkoholnih pića na mjesečnom nivou porasle za 0,6 odsto. Među kategorijama koje su uticale na rast cijena našli su se i povrće, voće, mlijeko i drugi mliječni proizvodi.
Dodatnu neizvjesnost donose i najave pojedinih proizvođača iz mesne industrije da bi, u zavisnosti od troškova poslovanja i primjene najavljenog Euro modela, u narednom periodu moglo doći do novih korekcija cijena prerađevina.
Za građane, međutim, ekonomska obrazloženja proizvođača i trgovaca imaju manje značenja od iznosa koji svakodnevno ostavljaju na kasama. Posebno su pogođena domaćinstva sa nižim primanjima, penzioneri i porodice sa više članova, kod kojih najveći dio mjesečnih prihoda odlazi upravo na hranu i osnovne životne potrebe.
Tako se ponovo otvara pitanje koliko su postojeća primanja usklađena sa stvarnim troškovima života, ali i koliko su efikasni mehanizmi zaštite potrošača od naglih i učestalih poskupljenja.
Dok proizvođači rast cijena pravdaju skupljom proizvodnjom i poslovanjem, a trgovci imaju sopstvenu politiku formiranja maloprodajnih cijena, građani ostaju oni koji na kraju plaćaju razliku.
Ukoliko se najave o novim poskupljenjima ostvare, hljeb, mliječni proizvodi i ostale osnovne namirnice mogli bi postati još veće opterećenje za kućne budžete. Za mnoge građane pitanje više nije šta će naredno poskupjeti, već kako će sa istim primanjima uspjeti da pokriju sve veće troškove života.
