Polovina stanovništva ostala bez novca, hrane i struje nakon kolapsa digitalne „Ueno Bank“ i ekspresnog opoziva šefa države
Paragvaj se nalazi u najvećem socijalnom i političkom haosu u svojoj novijoj istoriji. U samom središtu skandala nalaze se bivši predsjednik države Santjago Penja i krah digitalne „Ueno Bank“, čije je preuzimanje od strane države doslovno preko noći ostavilo skoro polovinu punoljetnog stanovništva ove zemlje bez ijednog jedinog centa.
Ova finansijska katastrofa uzdrmala je osnovne temelje društva, a pritisak očajnih i ljutih građana doveo je do brzog pada i formalnog opoziva šefa države.
„Ueno Bank“ bila je jedan od najupečatljivijih primjera ubrzane digitalizacije paragvajskog bankarstva. Zahvaljujući poslovnom modelu usmjerenom na mobilno bankarstvo i jednostavno otvaranje računa, privukla je milione korisnika i postala izuzetno važna za svakodnevno funkcionisanje finansijskog sistema.
Međutim, sa više od tri miliona blokiranih naloga u zemlji koja broji oko 6,5 miliona stanovnika, nastao je dramatičan socijalni kolaps. Sa gašenjem aplikacija i platnih kartica, građani su preko noći ostali bez sredstava za kupovinu osnovnih životnih namirnica, hrane i lijekova, kao i bez mogućnosti da izmire račune za električnu energiju, vodu i komunalije.
Stotine hiljada porodica dovedeno je do ruba egzistencije, dok male prodavnice i preduzeća masovno zatvaraju vrata jer ne mogu naplatiti robu niti pristupiti sopstvenim obrtnim sredstvima. Dok hiljade ljudi protestuje na ulicama Asunsjona sukobljavajući se s policijom, ova situacija je direktno dovela do ostavke i hitnog opoziva predsjednika države.
Narod na barikadama Asunsjona
Katastrofalne vijesti ubrzo su zapalile ulice glavnog grada. Hiljade očajnih i gnjevnih građana, suočenih sa činjenicom da su im preko noći obezvrijeđene životne ušteđevine i penzije, preplavile su centralne trgove u Asunsjonu i opkolile zgradu Nacionalnog kongresa.
Demonstranti su palili vatru, blokirali glavne saobraćajnice i uzvikivali parole protiv korupcije i političke elite, tražeći hitne ostavke i povratak svog novca. Tokom višekratnih protesta došlo je do žestokih sukoba sa policijom, koja je upotrijebila suzavac, vodene topove i gumene metke kako bi rasterala masu. Slika policijskih kordona koji potiskuju ljude koji doslovno nemaju hljeba na stolu pokazala se kao prelomna tačka koja je ogolila svu težinu socijalne krize i ubrzala politički kolaps režima.
Finansijske i političke isprepletenosti
Veza između doskorašnjeg predsjednika Santjaga Penje i propale „Ueno Bank“ temelji se na direktnim vlasničkim udjelima, sukobu interesa, preusmjeravanju državnog novca i protežiranju bliskih saradnika na ključne funkcije. Penja je bio direktno povezan sa finansijskim strukturama koje su upravljale bankom, a u vlasničkoj strukturi holdinga koji stoji iza „Ueno Bank“ (Grupo Vázquez) učestvovao je sve do marta 2025. godine, kada je prodao svoje udjele.
Tokom njegovog mandata, država je u „Ueno Bank“ masovno ulivala novac, pa se u banci našlo oko 800 miliona dolara javnih sredstava, što je činilo četvrtinu njenih ukupnih depozita – uključujući novac iz državnih penzionih i zdravstvenih fondova, kao i sredstva od upravljanja velikim hidroelektranama.
Pored toga, Penja je na mjesto predsjednika Centralne banke Paragvaja – institucije koja je po službenoj dužnosti morala da kontroliše i vrši strogi nadzor nad radom banaka – postavio Karlosa Karvala, dotadašnjeg čelnika finansijske kuće iz koje je direktno nastala „Ueno Bank“.
Iako su unutrašnje inspekcije Centralne banke još ranije utvrdile da „Ueno“ odobrava rizične kredite firmama bliskim vlasnicima bez adekvatnih garancija i suprotno zakonu, predsjednik Penja je ignorisao te izvještaje i sve do samog kolapsa banke javno stajao u njenu odbranu, odbacujući upozorenja stručnjaka i tvrdeći da je riječ o zlonamjernoj kampanji širenja panike.
Ostavka pa ekspresan opoziv u parlamentu
Kada se razmjera katastrofe više nije mogla prikriti, a hiljade očajnih ljudi opkolile zgradu parlamenta, Santjago Penja je bio primoran da podnese ostavku. U obraćanju naciji tvrdio je da odlazi radi „socijalnog mira“, uputivši šturo izvinjenje građanima bez prihvatanja lične odgovornosti.
Međutim, poslanici u Kongresu nisu željeli da dopuste da bivši predsjednik izbjegne pravdu. Svjesni da bi prostom ostavkom ostvario pravo na doživotno mjesto u Senatu i ustavni imunitet od krivičnog gonjenja, poslanici su svega nekoliko minuta nakon njegove objave izglasali njegov formalni opoziv.
Dok država pokušava da nađe mehanizme za deblokadu novca i prebacivanje računa u druge banke kako bi se spriječio potpuni krah privrede i glad, pravosudni organi nastavljaju krivičnu istragu protiv Penje i njegovih saradnika iz bankarskog i državnog vrha.
