Druga faza zaobilaznice oko Rožaja trebalo je da bude završena još 2019. godine. Ugovor vrijedan gotovo 20 miliona eura raskinut je tek 2023, nakon probijanja rokova i napuštanja gradilišta. Izvođaču je do tada plaćeno oko 17,5 miliona eura, a država je naplatila i više od milion eura na ime garancija i penala.
Zaobilaznica oko Rožaja trebalo je da bude jedan od projekata koji će saobraćaj iz centra grada izmjestiti na novu trasu i rasteretiti jednu od najprometnijih saobraćajnica na sjeveru Crne Gore.
Umjesto toga, projekat je godinama simbol probijenih rokova, sporova, urušavanja infrastrukturnih objekata i neuspjelih pokušaja države da pronađe novog izvođača.
Druga faza zaobilaznice ugovorena je 2017. godine sa sarajevskom kompanijom „Euro-Asfalt“ i partnerima. Vrijednost ugovora bila je 19.778.320 eura bez PDV-a, a rok za završetak radova 730 dana – odnosno dvije godine.
Prema prvobitnom ugovoru, radovi su, dakle, trebalo da budu završeni 2019. godine. Do današnjeg dana ne da nijesu završeni, nego se nalaze u početnoj fazi.
Rokovi su produžavani aneksima, a kao razlozi su navođeni problemi sa eksproprijacijom, neusaglašenost stvarne i projektovane geologije, pandemija i izmjene projektne dokumentacije. Ipak, ni nakon produženja rokova posao nije završen. Prema dostupnoj dokumentaciji, krajnji rok pomjeren je do decembra 2021. godine.
U septembru 2021. godine, prema ranije objavljenim podacima, izvođač je povukao mašine i radnike sa gradilišta. Povratak je najavljivan, ali do njega nije došlo.
Uprava za saobraćaj je u oktobru 2023. godine raskinula ugovor, uz obrazloženje da su probijeni rokovi i da je izvođač napustio gradilište. Do raskida je realizovano oko 17,5 miliona eura ugovorenih radova.
Država je potom naplatila garancije i penale. Prema podacima Uprave za saobraćaj, ukupna suma koja je naplaćena kroz garanciju iznosila je više od milion eura, dok je maksimalna ugovorna kazna bila ograničena na pet odsto vrijednosti ugovora.
Ali ni raskid ugovora nije značio kraj problema.
Čitav proces od 2027.godine prati obimna dokumentacija, mnogo ugovora i dosta tužbi i sudskih porcesa
Rožaje i danas čeka
Nakon raskida ugovora država je pokušavala da pronađe novu kompaniju koja bi završila radove. Više tendera nije uspjelo.
Za završetak preostalih radova država je u jednom od posljednjih postupaka predvidjela čak 14,5 miliona eura sa PDV-om, ali ni ta cijena nije privukla ponuđače. Gradilište je u međuvremenu konzervirano, a za završetak projekta i dalje nema sigurnog roka.
Tako je projekat koji je 2017. godine ugovoren za manje od 20 miliona eura ostao nedovršen, dok država sada mora da obezbijedi dodatni novac i novog izvođača kako bi završila posao koji je prvobitno trebalo da bude završen prije gotovo sedam godina.
Institut alternativa je ranije procijenio da bi ukupni trošak projekta, nakon penala, do tada izvedenih radova i novih sredstava potrebnih za završetak, mogao dostići oko 25 miliona eura.
Most koji se srušio i tunel koji se urušio
Probleme na zaobilaznici nijesu činila samo kašnjenja.
Tokom radova 2018. godine došlo je do urušavanja tunela „Ibarac“. Dvije godine kasnije, 24. decembra 2020, srušio se most „Veliki Ibarac“, dug oko 160 metara. U incidentu su povrijeđena tri radnika.
Zbog rušenja mosta policija je, prema tadašnjim izvještajima, podnijela krivične prijave protiv više pravnih i odgovornih lica povezanih sa „Euroasfaltom“.
Most je morao biti ponovo građen, o trošku izvođača, ali ni to nije bilo dovoljno da projekat bude priveden kraju.
Demić: „Otišli su, sanirali nisu“
Posebna priča unutar ove priče jeste zemljište porodice Demić.
Braća Mustafa i Ervin Demić dozvolili su izvođaču da koristi njihovo zemljište za odlaganje materijala i otpada tokom izgradnje zaobilaznice. Prema njihovim navodima, postojala je obaveza da se zemljište nakon završetka radova sanira i vrati u prvobitno stanje.
To se, tvrde Demić i njegova porodica, nije dogodilo.
Radi se o oko 3,5 hektara zemljišta, koje je, prema njihovim navodima, nakon radova ostalo devastirano i zatrpano materijalom.
„Otišli su, sanirali nisu“, kazao je ranije Mustafa Demić, navodeći da je izvođač napustio gradilište, a da je na njihovom imanju ostala velika količina materijala i otpada.
I dalje traje sudski postupak Demića, brojna neipunjen aobećanja
Demići su zbog toga pokrenuli sudski postupak protiv „Euroasfalta“, koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rožajama.
Prema Demićevoj ranijoj izjavi, nakon što su poslali opomenu pred tužbu, iz kompanije su im poručili da će zemljište biti sanirano i da će deponija biti uklonjena. Kako tvrdi, obećanje nije ispunjeno, pa je uslijedila tužba.
Za Demića, međutim, ovo nije samo privatni spor.
On godinama upozorava da je slučaj njegovog zemljišta dio mnogo šire priče o odgovornosti za projekat koji je plaćen javnim novcem, a nikada nije završen u ugovorenom roku.
„Čekamo da država reaguje“
Demić i danas insistira na tome da država mora da ispita šta se dešavalo na projektu i da utvrdi ko je odgovoran za neispunjene obaveze.
Njegovo pitanje je jednostavno: ako je ugovorom bilo predviđeno da se zemljište nakon korišćenja sanira, ko će danas natjerati izvođača da tu obavezu ispuni?
I drugo, mnogo šire pitanje: ako je država raskinula ugovor zato što izvođač nije ispunio ugovorene obaveze, da li su time iscrpljene sve mogućnosti da se od izvođača zahtijeva naknada štete koja je nastala zbog nezavršenog posla i posljedica radova?
Uprava za saobraćaj jeste naplatila garancije, ali to samo po sebi ne zatvara sva pitanja o eventualnoj odgovornosti. U samom ugovoru bilo je predviđeno da plaćanje ugovorne kazne ne oslobađa izvođača obaveze da završi radove, niti eventualne odgovornosti za štetu koja bi prelazila iznos ugovorene kazne.
SDT istražuje predmet o zloupotrebi službenog položaja Osmana Nurkovića i Sava Parače
O tome kako je Crna Gora u dva velika infrastrukturna projekta povjerila posao kompaniji “Euroasfalt” iz Sarajeva, godinama vće istražuje Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Prema pisnaju RTCG, deset godina nakon potpisivanja jednog i devet godina nakon drugog ugovora, ostaje pitanje koliko je građane Crne Gore koštao “Euroasfalt” i zašto za posljedice niko nije odgovarao?
Ugovor za izgradnju dionice Lubnice – Jezerine, uključujući tunel Klisura kroz Bjelasicu, zaključen je krajem 2016. godine sa Euroasfaltom. Početna vrijednost bila je 34,694 miliona eura, bez PDV-a, a projekat je finansiran kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj. Rok za završetak bio je tri godine. Umjesto tri godine, radovi su trajali gotovo osam. Prema podacima Akcije za socijalnu pravdu objavljenim početkom 2026, do kraja 2025. Euroasfaltu je ukupno plaćeno više od 63,1 milion eura – oko 28,5 miliona više od početne vrijednosti.
Još u martu 2022. Ministarstvo kapitalnih investicija dostavilo je VDT-u informaciju o sumnjama u zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad bivšeg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, u Vladi Duška Markoivća, i tadašnjeg direktora Uprave za saobraćaj Sava Parače. Ministarstvo je upozorilo da je projekat već tada bio znatno skuplji od prvobitno ugovorenog i da će država morati da izdvoji dodatne desetine miliona.
Predmet je proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je zatražilo dokumentaciju.
Portal RTCG je u maju prošle godine doašo do pouzdanih informacija da je SDT tada ponovo prikupljao podatke u vezi sa prijavama protiv Euroasfalta i bivših funkcionera.
Na drugom velikom projektu – drugoj fazi zaobilaznice oko Rožaja, “Euroasfalt” i partneri dobili su ugovor vrijedan 19,778 miliona eura, uz rok od 730 dana. Radovi nisu završeni. Uprava za saobraćaj je u oktobru 2023. raskinula ugovor, navodeći probijanje rokova i napuštanje gradilišta. Do tada je izvođaču bilo isplaćeno oko 17,5 miliona eura, dok je država aktiviranjem garancija naplatila oko milion eura.
