U okviru stručne konferencije posvećene vladavini prava i evropskim integracijama, održane u Podgorici, otvorena je burna polemika o stvarnim dometima državnih organa u suzbijanju sistemske i visoke korupcije. Događaj je okupio predstavnike Vlade Crne Gore, pravosudnih institucija, nevladinog sektora i međunarodnih partnera.
Skup je organizovan u formi panela i otvorene diskusije, omogućivši direktno sučeljavanje stavova između kreatora politika i predstavnika civilnog društva.
Optimizam izvršne vlasti i zakonske reforme
U uvodnom izlaganju, ministar pravde Bojan Božović naglasio je da su u proteklom periodu preduzeti odlučni koraci ka jačanju pravosudnog sistema i stvaranju zakonskih preduslova za efikasnije procesuiranje koruptivnih radnji. Prema njegovim riječima, ostvareni rezultati pokazuju jasnu političku volju da se stane na put zloupotrebama položaja na svim nivoima.
„Napravljen je značajan iskorak u borbi protiv korupcije. Kroz usvajanje ključnih zakonskih rješenja i jačanje kapaciteta nadležnih institucija stvorili smo stabilan osnov za konkretne rezultate. Svjesni smo da je pred nami još posla, ali pravac kojim se krećemo nedvosmisleno potvrđuje našu posvećenost vladavini prava.“
Oštra reakcija NVO sektora: Izostanak pravosnažnih presuda
Tokom narednog dijela panel-diskusije, Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP) iznijela je znatno pesimističniji stav, ukazujući na to da se sistemske reforme sporo primjenjuju na terenu i da građani i dalje ne vide konkretne ishode u najtežim predmetima.
„Izgubili smo bitku protiv visoke korupcije. Uprkos povremenim pokretanjima postupaka, mi i dalje nemamo pravosnažne presude u ključnim predmetima visoke korupcije koji decenijama opterećuju društvo. Dok god se odgovornost izbjegava, a institucije djeluju selektivno, ne možemo govoriti o stvarnom napretku.“
Održavanje skupa u ključnom momentu za EU integracije
Organizovanje ove konferencije u Podgorici dolazi u momentu kada se od Crne Gore zahtijevaju mjerljivi rezultati u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Diskusija je završena zaključkom da je neophodna tješnja saradnja državnih organa i civilnog sektora kako bi se premostio jaz između usvojenih zakona i njihovog konačnog epiloga pred sudovima.
