Tradicionalnom jedriličarskom regatom, manifestacijom „Dani otvorenih vrata“ i okupljanjem brojnih ljubitelja pomorstva, na gradskoj rivi Pine u Tivtu juče je svečano obilježen Dan školskog broda „Jadran“. Najpoznatiji i najljepši jedrenjak na ovim prostorima proslavio je svoj rođendan, podsjećajući još jednom na neraskidivu vezu sa Bokom Kotorskom, ali i na činjenicu da već godinama predstavlja centralnu figurativnu tačku u diplomatskim sporenjima između Crne Gore i Hrvatske.
Brojni građani, turisti i mlađe generacije juče su imali priliku da obiđu palubu i unutrašnjost legendarnog jedrenjaka, starog 93. godine. Članovi posade vodili su posjetioce kroz istoriju broda, prikazujući tehničke detalje, dok su se u akvatorijumu Tivatskog zaliva razvila jedra u čast ovog pomorskog dragulja.
Od hamburškog brodogradilišta do tivatske luke
Saga o jedrenjaku počela je 1930. godine, kada je ugovorena njegova gradnja u brodogradilištu „H. C. Stülcken Sohn“ u Hamburgu, najvećim dijelom finansirana iz sredstava pomorske organizacije „Jadranska straža“ i prikupljenih dobrovoljnih priloga. Porinut je u junu 1930. godine, a u svoju prvu luku, Tivat svečano je uplovio 16. jula 1933. godine. Zvanično je upisan u flotnu listu tadašnje Kraljevske mornarice 19. avgusta 1933. godine, što se i danas obilježava kao njegov zvanični dan.
Kroz decenije službe, „Jadran“ je bio ploveća učionica za hiljade pomoraca, vojne i civilne kadete. Tokom Drugog svjetskog rata pretrpio je oštećenja i zapljenu od strane italijanskih i njemačkih snaga, da bi nakon rata bio restauriran u Tivtu. Njegov pramčani dio, jarboli i razapeta jedra decenijama su simbol pomorske tradicije cijelog Jadranskog mora.
Borba za vlasništvo, matična luka ili sporazum o sukcesiji?
Uprkos slavljeničkoj atmosferi, „Jadran“ je već godinama tema oštrih političkih i diplomatskih rasprava između Podgorice i Zagreba. Hrvatska strana insistira na tome da je brod otet i odveden tokom raspada bivše SFRJ, tvrdeći da mu je matična luka bila Split, gdje se nalazio na vezu u ratnoj luci Lora do 1990. godine, kada je upućen na remont u tivatsko brodogradilište. Zbog toga Zagreb zahtijeva da se jedrenjak vrati pod hrvatsku zastavu.
S druge strane, Crna Gora se poziva na Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ, po kojem sva vojna imovina koja se u momentu raspada države zatekla na teritoriji određene republike pripada toj državi. Takođe, crnogorska strana naglašava istorijsku utemeljenost, podsjećajući da je Tivat bio prva luka u koju je brod stigao 1933. godine i da je u tamošnjem Remontnom zavodu „Sava Kovačević“ decenijama održavan.
Glavni akteri i sukobljeni stavovi
Ključni akteri u ovoj diplomatskoj borbi su ministri odbrane dvije zemlje. S crnogorske strane, ministar odbrane Dragan Krapović zauzeo je izuzetno čvrst stav, javno poručujući da „Jadran“ neće biti predmet trgovine niti pregovora koji bi narušili suverenitet Crne Gore. Krapović je u više navrata naglasio da je školski brod nerazdvojni dio crnogorskog identiteta i mornarice te da ostaje u Tivtu.
Iz Zagreba odgovaraju jedako oštro. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić i Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske ističu da je pitanje vlasništva nad „Jadranom“ uslov dobrosusjedskih odnosa i evrointegracija Crne Gore. Hrvatska je više puta upućivala protestne note — uključujući i reakciju na nedavnu izradu vojnih znački s likom „Jadrana“ u Crnoj Gori — uz poruku da „svojatanje tuđe imovine nije u duhu evropskih vrijednosti“.
Dok diplomatije dvije države razmjenjuju note, slavljenik ostaje na svom vezu u Tivtu. Posada poručuje da je „Jadran“ iznad svega simbol pomorstva koji treba da spaja, a ne da razdvaja narode na obalama Jadranskog mora.
