Hrvatska književnica, novinarka i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je u 77. godini života nakon teške borbe s karcinomom. Vijest o njenoj smrti objavljena je jutros na njenoj zvaničnoj stranici uz kratku i upečatljivu poruku: „Vedrana je otišla na područje bez signala“.

Riječ je o jednoj od najčitanijih, najuticajnijih, ali i najkontroverznijih autorki na prostoru bivše Jugoslavije — Vedrani Rudan. Prepoznatljiva po britkom jeziku, beskompromisnom stavu, psovki upotrijebljenoj kao stilsko sredstvo i potpunom odsustvu cenzure, godinama je secirala balkansko društvo, politiku, patrijarhat i međuljudske odnose.
Od prosvjete i radija do medijskih zabrana
Rođena je 29. oktobra 1949. godine u Opatiji, a odrasla u Mošćeničkoj Dragi. Diplomirala je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Prije nego što je stekla široku medijsku prepoznatljivost, radila je kao učiteljica, turistički vodič, prevodilica i prodavačica sladoleda.
Njen ulazak u medije obilježila je višedecenijska novinarska karijera. Radila je na radiju i pisala kolumne za brojne listove, među kojima su Nacional i Feral Tribune. Zbog svojih oštrih stavova, bezrezervne kritike vlasti, političkih elita i nacionalizma, nerijetko je dobijala otkaze i bila zabranjivana u medijskim kućama. Upravo ta „neprilagođenost“ otvorila joj je put ka književnosti.
Književni opus i regionalni fenomen
Na književnu scenu stupa 2002. godine debitantskim romanom „Uho, grlo, nož“, koji doživljava ogroman regionalni uspjeh i postavlja temelje njenog prepoznatljivog književnog stila. Nakon toga uslijedio je niz romana i zbirki kolumni u kojima se bavila temama porodičnog nasilja, društvene hipokrizije, feminizma, starenja, bračnih odnosa i tabua. Među njenim najznačajnijim djelima izdvajaju se: „Ljubav na posljednji pogled“, „Ja, nevjernica“, „Kosturi okruga Madison“, „Muškarac u grlu“, „Ples oko Sunca“ (autobiografski roman u kom je ogolila svoj život i djetinjstvo) i „Doživotna robija“.
Njene knjige prevedene su na engleski, mađarski, slovenački, poljski, francuski, italijanski, ruski, makedonski i druge jezike, dok su dramske adaptacije njenih djela izvođene na pozorišnim scenama u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Londonu, Varšavi, Budimpešti i Santa Moniki.
Javni nastupi i blog koji je pomjerao granice
Osim kroz knjige, Vedrana je ostvarila ogromnu prisutnost u javnom prostoru putem svog bloga „Kako umrijeti bez stresa“. Njene kolumne i zapisi prenošeni su širom regiona, privlačeći milionsku čitalačku publiku.
U televizijskim i javnim gostovanjima bila je neprikosnoven gost — gostovanja u emisijama poput „Nedjeljom u 2“ ili na regionalnim televizijama redovno su bila najgledaniji sadržaji. Ulazila je u direktne duele sa voditeljima i političarima, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Za jedne je bila glas razuma i hrabra feministkinja, za druge provokator, ali joj niko nije mogao osporiti autentičnost i intelektualnu oštrinu.
Posljednja borba bez patetike
Posljednjih mjeseci života, na svoj svojstven način, bez patetike i sa crnim humorom, pisala je o svojoj teškoj bolesti — karcinomu žučnih kanalića. U svojim posljednjim zapisima bavila se temama onkoloških pacijenata, dajući podršku medicinskom osoblju i reflektujući o prolaznosti života.
Odlaskom Vedrane Rudan regionalna kulturna i medijska scena izgubila je jedan od najglasnijih i najbeskompromisnijih glasova savremenog doba.

