Slikarstvo je brbljivo, a poezija je zvuk iz tišine. Ljubav je razlog mog života, kaže Milutin Obradović za Regionpress.
Umjetnik čiji se stvaralački izraz ne zaustavlja na jednom mediju zove se Milutin Obradović. Slikarstvo, poezija i kabare za njega nisu, kako kaže u intrevjuu za portal Regionpress, odvojeni svjetovi, već različiti načini da kroz umjetnost istražuje čovjeka, emociju, ljubav i život.
Njegovo slikarstvo je vizuelno raskošno i neposredno, dok poeziju doživljava kao „zvuk iz tišine“ – prostor iskrenosti i najtananiju sponu između ljudskog duha i Boga.
Kao profesor likovne umjetnosti, posebno mjesto u njegovom životu zauzimaju djeca, od kojih, kako kaže, i sam mnogo uči. Vjeruje da umjetnost nije samo tehnika, već put ka ljudskosti, dostojanstvu i kreativnosti. Istovremeno, otvoreno govori o izazovima koje pred umjetnost postavlja vještačka inteligencija, ali i o potrebi da Crna Gora ozbiljnije pristupi svom kulturnom razvoju.
U razgovoru za portal Regionpress Obradović govori o ljubavi kao pokretačkoj snazi, granicama između različitih umjetničkih formi, odnosu umjetnosti i AI, ali i o tome zašto umjetničko djelo možda ne treba razumjeti – već doživjeti.
Vaš umjetnički izraz obuhvata slikarstvo, poeziju, kabare… Šta je zajednički imenitelj svega što stvarate?
-Umjetnik je sve i sve struji kroz njegova čula. Tako i moje slikarstvo putuje i prolazi kroz poeziju i različite oblike koji jesu i slični i različiti, ali su moji i u meni veoma živi. Ne doživljavam ih kao odvojene svjetove. Sve što stvaram proizlazi iz iste potrebe – da ono što osjećam pronađe svoj oblik i put do drugih ljudi.
Šta Vam poezija omogućava da kažete, a slikarstvo ne može?
-Poezija je zvuk iz tišine. Ona je onaj zvuk koji slikarstvo ne može da proizvede. Slikarstvo je uočljivo i vizuelno brbljivo, barem u mom slučaju. Poezija je suština iskrenosti. Ona je najtananija spona između ljudskog duha i Boga.
„Ljubav je razlog mog života“
Ljubav je motiv koji se prepoznaje i u Vašem slikarstvu i u poeziji. Koliko je upravo ljubav – prema partneru, čovjeku, porodici, životu ili umjetnosti – pokretačka snaga Vašeg stvaralaštva?
-Ljubav je razlog mog života. Morao sam je pronalaziti u svojim različitim životnim ulogama – u ulozi sina, roditelja, slikara i u mnogim drugim ulogama koje život donosi. Znam da bez emocija ne mogu i nisam siguran da bih preživio i jedan jedini sat života, a kamoli dan ili godinu. Ljubav je za mene milion bogatstava.
„Pokušavam svoje đake da naučim ljudskosti i dostojanstvu, zapravo onome što je najskuplje“.
Predajete likovnu umjetnost u školi. Šta pokušavate da prenesete mladim ljudima osim slikarske tehnike i koliko su mlađe generacije zainteresovane za umjetnost?
-Djeca su neiscrpan izvor raznoraznih prostora, posebno onih prostora koje odrasli ljudi negdje zagube ili namjerno zaborave. Ja pokušavam svoje đake da naučim ljudskosti i dostojanstvu, zapravo onome što je najskuplje, ali i onome što se prelako može izgubiti.
Časovi umjetnosti to i te kako mogu da objasne i tu se zapravo pronalazi mit koji zovemo kreativnost. Mislim da djeca imaju ogromnu potrebu za umjetnošću, samo im treba omogućiti prostor da se slobodno izraze.
Vještačka inteligencija je prisutna u mnogim oblastima. Da li likovna umjetnost i uopšte umjetnost može da dobije bitku s AI koja je sve češće integrisana u različim formatima?
-AI je vrlo dobra i korisna, pod uslovom da je njeno korišćenje ograničeno. Ukoliko nije, može se vrlo lako oteti kontroli i može biti pogubna. Likovna umjetnost za sada ima dobru saradnju sa AI, ali oprez je uvijek dobrodošao.
Mislim da tehnologija može biti alat, ali ne smije postati zamjena za čovjeka, njegovu emociju, iskustvo i unutrašnji svijet. Umjetnost ipak nastaje iz potrebe da duša nešto kaže.
Da li u Crnoj Gori kultura dobija dovoljno prostora u javnosti?
-Crna Gora je zrela da napravi ozbiljan strateški plan svog kulturnog razvoja. Nažalost, još uvijek nema dovoljno snage da oživi svoje kulturološke vrijednosti koje su posebno vezane za njenu dalju i bližu istoriju.
Mišljenja sam da nam treba jedna ozbiljna analiza kulturološke prošlosti. To bi nam u mnogome pomoglo da izgradimo svaku buduću kulturološku vrijednost Crne Gore.
„Postoji više slika koje nikada neću prodati“.
Postoji li slika koju nikada ne biste prodali i zašto?
-Postoji ih nekoliko kojih se nikada neću odreći. Razlozi su različiti, ali je suština ista. Te slike su se, u procesu nastajanja, posebno potrudile da zabilježe moja životna i emotivna stanja kroz koja sam prolazio dok su nastajale.
Zato one za mene nisu samo slike. One su dio mog života koji je ostao sačuvan na platnu.
Da li publika uvijek treba da razumije umjetničko djelo ili je dovoljno da ga doživi?
-Razumijevanje umjetničkog djela, ili bilo čega, dovodi samo do gašenja one magije koja postoji u svima nama dok nešto otkrivamo i u tom otkrivanju uživamo.
Tako da je sasvim dovoljno i nasušno važno da umjetničko djelo doživljavamo, a nikako da tražimo mit razumijevanja. Umjetnost nastaje iz potrebe da duša progovori šta ima da kaže. Bilo bi naivno praviti napore da razumijevanjem shvatimo dušu. To nije moguće.
Nova izložba 3.septembra na Cetinju
Nedavno ste imali izložbu u Švedskoj. Kada će i gdje publika imati sledeću priliku da vidi Vaše radove?
-Jesam, i bilo je to zaista divno i posebno iskustvo. Sledeća izložba je druga i ujedno posljednja u ovoj kalendarskoj godini. Biće otvorena na Cetinju 3. septembra.
Biće mi posebno drago da se ponovo sretnem sa publikom u Crnoj Gori i da kroz nove radove podijelim ono što sam u međuvremenu stvarao i osjećao.
Kako bi u par rečenica Milutin Obradović predstavio sebe našim čitaocima?
-Šta znam…Možda da je Milutin iskren i naivan čovjek. I da mu se nikako ne da da odraste.
U stvari, Milutin to i ne želi.
