Polovina javne plaže pripada građanima, a evo šta zakupci mogu, a šta ne da zabrane

Važeći propisi obavezuju zakupce da polovinu javnog kupališta ostave bez mobilijara. Program za period 2024–2028 nije mijenjao to pravilo, dok je ugovorima sa JP Morsko dobro uvedeno besplatno korišćenje ležaljki za građane Crne Gore nakon 17 časova. Posebno pitanje ostaje unošenje sopstvene hrane i pića, za koje propisi ne predviđaju opštu zabranu na slobodnom dijelu javne plaže.

Polovina svake javne plaže u Crnoj Gori, prema važećim propisima, mora ostati slobodna za građane koji ne žele da iznajme ležaljke ili drugi plažni mobilijar. Uprkos tome, svake turističke sezone ponavljaju se iste dileme – koliko prostora zakupci mogu zauzeti ležaljkama, mogu li građanima zabraniti da na plažu donesu sopstvenu hranu i piće i imaju li pravo da uslovljavaju boravak na plaži zakupom mobilijara.

Iako se na pojedinim kupalištima mogu vidjeti različita interna pravila ili obavještenja, obaveze zakupaca jasno su definisane propisima koji uređuju korišćenje javnih kupališta.

Pravilnik: Polovina plaže mora ostati bez mobilijara

Pravo građana da koriste javne plaže bez obaveze iznajmljivanja ležaljki uređeno je Pravilnikom o bližim uslovima u pogledu uređenosti i opremljenosti, vrstama i uslovima korišćenja kupališta na moru.

Član 6 Pravilnika propisuje da se, radi sprečavanja prenatrpanosti plažnim mobilijarom, mora ostaviti slobodan prilaz moru u širini od najmanje jednog metra na svakih 20 metara plaže, kao i slobodna zona uz more širine najmanje tri metra, odnosno najmanje jednog metra na manjim kupalištima.

Istom odredbom precizirano je da se „oslobodi od plažnog mobilijara polovina plaže (po dužini, dijeljeno simetralom upravno na obalnu liniju i da taj prostor označi)”, dok se mobilijar raspoređuje na drugoj polovini kupališta.

Iz ove odredbe proizlazi da zakupac javnog kupališta ne može postaviti plažni mobilijar na cijeloj površini kupališta, već je obavezan da polovinu plaže ostavi slobodnom za građane koji žele da koriste sopstvene peškire, suncobrane ili drugu opremu.

Program 2024–2028 nije mijenjao pravilo

Program privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024–2028. godine nije izmijenio pravilo propisano Pravilnikom.

Program uređuje lokacije, vrste privremenih objekata i uslove njihovog postavljanja u zoni morskog dobra, dok urbanističko-tehnički uslovi za javna kupališta i dalje predviđaju da jedna polovina kupališta bude oslobođena od plažnog mobilijara.

To znači da Program nije smanjio slobodnu površinu za kupače sa 50 na 25 odsto, iako su se tokom prethodnih godina u javnosti često pojavljivale različite informacije i tumačenja.

Šta su donijele izmjene iz 2025. godine

Izmjene i dopune Programa iz februara 2025. godine odnosile su se prije svega na korekcije pojedinačnih lokacija, granica kupališta, urbanističko-tehničkih uslova i rasporeda privremenih objekata po primorskim opštinama.

U objavljenim izmjenama nije uvedena odredba kojom bi se promijenilo pravilo da polovina javnog kupališta mora ostati bez plažnog mobilijara, niti je propisano da zakupci mogu zauzeti 75 odsto javne plaže ležaljkama.

Besplatne ležaljke poslije 17 časova

Jedina značajnija novina uvedena za sezonu 2025. nije sadržana u Pravilniku niti u Programu, već u ugovorima koje zakupci zaključuju sa JP Morsko dobro.

Tim ugovorima predviđeno je da zakupci javno-porodičnih kupališta od 17 časova do zatvaranja kupališta omoguće besplatno korišćenje plažnog mobilijara građanima Crne Gore.

Riječ je o ugovornoj obavezi zakupaca, a ne o zakonskoj ili podzakonskoj odredbi.

Mogu li zakupci zabraniti unošenje hrane i pića?

Jedna od najčešćih nedoumica građana odnosi se na unošenje sopstvene hrane i pića na javne plaže.

Važeći propisi koji uređuju korišćenje javnih kupališta ne sadrže odredbu koja zakupcima daje pravo da zabrane unošenje sopstvene hrane ili bezalkoholnih pića na slobodni dio javne plaže samo zato što građani nijesu korisnici njihovog plažnog mobilijara.

Drugačija je situacija u ugostiteljskim objektima, odnosno restoranima, barovima ili dijelovima kupališta koji funkcionišu kao ugostiteljske terase. U tim slučajevima vlasnik objekta može propisati pravila poslovanja u skladu sa propisima koji uređuju ugostiteljsku djelatnost.

Međutim, građanin koji boravi na slobodnom dijelu javnog kupališta nije korisnik ugostiteljske usluge, niti postoji propis koji ga obavezuje da hranu ili piće kupuje od zakupca.

Zakup ne znači vlasništvo nad plažom

Zakup javnog kupališta ne znači sticanje vlasništva nad plažom. Zakupac stiče pravo da upravlja kupalištem i pruža usluge pod uslovima definisanim ugovorom i važećim propisima, ali javna plaža ostaje javno dobro kojem građani moraju imati slobodan i nesmetan pristup.

To znači da zakupac ne može uslovljavati ulazak na javnu plažu zakupom ležaljke, niti može onemogućiti građanima korišćenje slobodnog dijela kupališta ukoliko poštuju javni red i ne ugrožavaju druge posjetioce.

Šta građani treba da znaju

  • najmanje 50 odsto javnog kupališta mora ostati bez plažnog mobilijara;
  • mora postojati slobodan koridor za prilaz moru i slobodna zona uz obalu;
  • Program privremenih objekata za period 2024–2028 nije promijenio pravilo o polovini slobodne plaže;
  • izmjene Programa iz 2025. godine nijesu mijenjale odnos slobodnog prostora i prostora pod mobilijarom;
  • građani Crne Gore imaju pravo na besplatno korišćenje plažnog mobilijara nakon 17 časova, u skladu sa ugovorima JP Morsko dobro sa zakupcima;
  • važeći propisi ne predviđaju opštu zabranu unošenja sopstvene hrane i bezalkoholnih pića na slobodni dio javnog kupališta.

Ukoliko zakupac zauzme cijelu plažu ležaljkama, onemogući slobodan prilaz moru ili građanima uskrati korišćenje dijela kupališta koji po propisima mora ostati slobodan, građani mogu podnijeti prijavu nadležnim inspekcijama ili Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *