Glumica i pjevačica Olivera Katarina, jedna od najznačajnijih umjetnica sa prostora bivše Jugoslavije, preminula je u 87. godini života, ostavivši iza sebe bogatu umjetničku zaostavštinu koja je obilježila domaću kinematografiju, pozorište i muzičku scenu.
Rođena je kao Olivera Petrović 5. marta 1940. godine u Beogradu. Tokom života i karijere bila je poznata i kao Olivera Vučo te Olivera Šakić, dok je umjetničko ime Olivera Katarina uzela po svojoj majci Katarini.
Ljubav prema umjetnosti pokazivala je od najranijeg djetinjstva. Uz osnovnu školu pohađala je i školu baleta, a nakon završene Pete beogradske gimnazije, na nagovor oca upisala je Pravni fakultet. Međutim, ubrzo je shvatila da pravo nije njen životni poziv te je napustila studije i otišla u Pariz, gdje je provela godinu dana. Po povratku u Beograd upisala je Pozorišnu akademiju.
Bila je studentkinja ugledne profesorke Ognjenke Milićević, u klasi zajedno sa Petrom Kraljem, Stanislavom Pešić, Milenom Dravić i Brankom Zorić. Već 1962. godine dobila je stalni angažman u Narodnom pozorištu, gdje je igrala u predstavi „Koštana“.
Svjetsku slavu stekla je ulogom Lenče u kultnom filmu „Skupljači perja“ reditelja Aleksandra Petrovića, ostvarenju koje je osvojilo Veliku nagradu žirija na Filmskom festivalu u Kanu i bilo nominovano za Oskara za najbolji strani film. Ipak, njen prvi odlazak na Kanski festival uslijedio je 1966. godine, nakon snimanja filma „Vojnik“. Zbog odlaska na festival bez odobrenja pozorišta, po povratku u Beograd dobila je otkaz u Narodnom pozorištu.
Pored izuzetne glumačke karijere, Olivera Katarina bila je i jedna od najcjenjenijih interpretatorki tradicionalne i starogradske muzike. Nastupala je na najuglednijim svjetskim scenama, a publika će je pamtiti po pjesmama poput „Đelem, đelem“, „Niška banja“, „Alaj mi je večeras po volji“ i „Verka kaluđerka“.
Njen privatni život često je bio u fokusu javnosti. Poznanstvo i ljubav sa Ratkom Draževićem otvorili su joj vrata filmskog svijeta, dok se dva puta udavala – za Vuka Vuča i za tadašnjeg predsjednika Saveza sindikata Srbije Miladina Šakića. Iz braka sa Šakićem dobila je sina Maneta, koji je izgradio uspješnu karijeru slikara.
Tokom višedecenijske karijere osvojila je brojna priznanja i ostavila neizbrisiv trag u umjetnosti. Njena harizma, prepoznatljiv glas i snažne filmske uloge učinile su je jednom od najvećih umjetnica jugoslovenske kulturne scene, čije će ime ostati upisano u istoriju filma, pozorišta i muzike.
Informacije o vremenu i mjestu komemoracije i sahrane biće naknadno saopštene.
