Važno je znati načine kojima se požar stavlja pod kontrolu.
Kada izbije veliki šumski požar, može izgledati potpuno nelogično da vatrogasci dodatno pale vatru. U određenim situacijama upravo to može biti jedan od načina da se požar stavi pod kontrolu. Ova tehnika naziva se kontrolisano paljenje ili, u određenim okolnostima, kontrapožar.
Kontrapožarom smanjuje se širenje glavnog požara
Ideja je jednostavna: veliki požar se širi zato što ispred sebe ima gorivo, poput suve trave, lišća, grmlja i drveća. Vatrogasci mogu namjerno zapaliti određenu količinu tog gorivog materijala, ali samo pod pažljivo kontrolisanim uslovima. Kada se gorivo potroši, glavni požar kasnije nailazi na područje na kojem ima mnogo manje materijala koji može da sagori.
Kod kontrapožara vatrogasci mogu iskoristiti i kretanje vazduha. Namjerno zapaljena vatra širi se prema glavnom požaru, pa se, kada se dva požara približe, može smanjiti količina goriva između njih. Time se glavni požar usporava ili zaustavlja. Međutim, ovo je veoma zahtjevna i rizična tehnika i ne može se koristiti u svim vremenskim uslovima.
Potrebno veliko iskustvo
Posebno je važno da se ovakvo paljenje ne radi nasumično. Stručnjaci prije toga procjenjuju brzinu i pravac vjetra, temperaturu, vlažnost, vrstu vegetacije, teren i mogućnost širenja vatre. Ako su uslovi nepovoljni, dodatno paljenje može biti previše opasno i izazvati još veći požar.
Zato prizor vatrogasaca koji pale vatru tokom velikog šumskog požara ne znači da su izgubili kontrolu. Naprotiv, cilj je da se vatra iskoristi protiv vatre. Uspješno izvedeno kontrolisano paljenje može ukloniti gorivo ispred glavnog požara i pomoći vatrogascima da zaštite naselja, puteve i ljude.
Ova metoda zahtijeva veliko iskustvo, precizno planiranje i stalno praćenje situacije. Vatra je nepredvidiva, pa se kontrolisano paljenje sprovodi samo kada stručnjaci procijene da će ono donijeti veću korist nego rizik.
