Kako u Crnoj Gori, tako i u regionu, postoje propisi koji se ne poštuju za rad u vrijeme elementranih nepogoda.
Region već danima pogađa ekstremni toplotni talas, a temperature u pojedinim gradovima prelaze 40 stepeni Celzijusa. U isto vrijeme hiljade radnika i dalje provode najtopliji dio dana na otvorenom – na gradilištima, putevima, u komunalnim službama i poljoprivredi. Zdravstvene institucije uporno upozoravaju da boravak na direktnom suncu može izazvati toplotni udar, dehidraciju i ozbiljne posljedice po zdravlje. Ipak, radovi se uglavnom ne prekidaju.
Inspektori potvrđuju da se preporuke ne poštuju na gradilištima
Na brojnim gradilištima u Podgorici, jednom od najtoplijih gradova regiona, radnici rade od ranih jutarnjih sati do kasnog popodneva, upravo u periodu kada ljekari savjetuju izbjegavanje boravka na otvorenom.
Glavni inspektor Direkcije za inspekciju zaštite i zdravlja na radu Zlatko Popović za Radio Crne Gore potvrdio je da se preporuke o radu pri visokim temperaturama najčešće krše upravo na gradilištima.
„Radovi na otvorenom prostoru, kada je temperatura iznad 36 stepeni Celzijusa, ne treba da se obavljaju osim u slučajevima ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti, kada su ugroženi ljudski životi i materijalna dobra“, naveo je Popović.
On upozorava da je problem dodatno izražen zbog nedostatka inspektora, navodeći da je za pet primorskih opština trenutno zadužen samo jedan inspektor zaštite i zdravlja na radu.
„Daju nam vodu i kažu da radimo“
Na jednom od gradilišta u Podgorici zatekli smo Milenka, građevinskog radnika koji svakodnevno radi od sedam do 17 časova.
„Mi smo ovdje svaki dan. Kažu da je opasno biti na suncu, ali šta da radimo? Moramo da zaradimo dnevnicu“, kaže on.
Na pitanje kakve uslove imaju tokom rada na visokim temperaturama, odgovara kratko:
„Daju nam vodu da pijemo. Drugo ništa. Posao je posao i moramo da radimo ako želimo da budemo plaćeni.“
Kaže da je svjestan rizika kojem je izložen.
„Znamo da nije bezbjedno, ali od nečega moramo da živimo. Imamo porodice koje hranimo.“
Udruženje zaštite na radu: Poslodavci moraju planirati rad prema vremenskim uslovima
Iz Udruženja zaštite na radu upozoravaju da zaštita zaposlenih ne smije biti svedena samo na formalno poštovanje propisa.
Generalna sekretarka Udruženja Đina Janković poručuje da je neophodno unaprijed planirati radove prema meteorološkim prognozama, prilagođavati radno vrijeme, obezbijediti češće pauze, dovoljne količine vode i rashlađene prostorije za odmor, kao i kontinuirano edukovati i poslodavce i zaposlene o rizicima rada na ekstremnim temperaturama.
Region: Sličan problem, različita rješenja
Iako se države regiona razlikuju po propisima, zajednički problem ostaje isti – ne postoji jedinstvena i jasno propisana zabrana rada na otvorenom pri ekstremno visokim temperaturama.
Crna Gora kroz podzakonske akte predviđa da se radovi na otvorenom pri temperaturama iznad 36 stepeni ne bi trebalo da obavljaju, osim u hitnim slučajevima. Međutim, u praksi se rad najčešće nastavlja ukoliko poslodavac obezbijedi vodu, pauze i mjesto za odmor.
Srbija se i dalje oslanja na preporuku Vlade iz 2007. godine, prema kojoj bi teški fizički poslovi trebalo da budu obustavljeni između 11 i 16 časova kada temperatura pređe 36 stepeni. Sindikati godinama traže da preporuka postane zakonska obaveza.
Bosna i Hercegovina nema propisanu maksimalnu temperaturu za rad na otvorenom. Tokom toplotnih talasa nadležni uglavnom izdaju preporuke za preraspodjelu radnog vremena.
Hrvatska obavezuje poslodavce da procjenjuju rizik od visokih temperatura, ali takođe nema zakonom određenu granicu nakon koje bi rad morao biti obustavljen.
Sjeverna Makedonija ima najkonkretnije mjere u regionu. Tokom proglašenog narandžastog ili crvenog meteoalarma Vlada preporučuje zabranu rada na otvorenom između 11 i 17 časova, ali se ni te mjere ne poštuju dosljedno.
Slovenija propisuje maksimalne temperature za zatvorene radne prostore, dok se za rad na otvorenom primjenjuju opšta pravila o zaštiti zaposlenih bez određivanja temperaturnog limita.
Pravni paradoks: Propisi postoje, ali ne i zabrana
Ključni problem u gotovo svim državama regiona jeste činjenica da ne postoji izričita zakonska zabrana rada na otvorenom kada temperatura pređe određeni prag.
Umjesto toga, sistem se uglavnom oslanja na pravilnike, preporuke i obavezu poslodavca da kroz procjenu rizika organizuje bezbjedan rad.
To znači da inspektori najčešće kontrolišu da li su radnicima obezbijeđeni voda, zaštitna oprema, pauze i mjesto u hladu. Ukoliko su ti formalni uslovi ispunjeni, često nemaju zakonski osnov da zabrane izvođenje radova, bez obzira na to što temperatura prelazi 40 stepeni.
